Direktor Malkić u hutbi je govorio o obavezi pokornosti Gospodaru svjetova i jačanju svijesti da smo muslimani, da je naša vjera islam, da je naš Gospodar Allah, dž.š., da smo pripadnici Ummeta Muhammeda, a.s., da je naš vodič Kurʼani-kerim i da trebamo biti odgovorni u poslovima koje radimo.

Govoreći o obavezi čuvanja naše tradicije i kulture, istakao je da ne bi smjeli zaboraviti svoj rodni kraj i mjesta iz kojih smo potekli te da se trudimo i ustrajavamo da postoji veza između nas i naše domovine. S druge strane, treba da se trudimo da doprinosimo razvijanju dobrih odnosa između nas i ljudi s kojima radimo i s kojima živimo, u tome može biti hajr za nas.

Direktor Malkić se ovom prilikom susreo sa mr. Aldin-ef. Kusur, glavnim imamom Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj, zatim sa prof. Izet-ef. Bibićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Bayern i gosp. Erminom Merdanović, predsjednikom džemata, kao i brojnim džematlijama koji su prisustvovali druženju s direktorom nakon džuma-namaza u prostorijama ovog džemata, koji je osnovan 1994. godine kao nužna potreba Bošnjaka za očuvanjem svog vjerskog i nacionalnog identiteta. Od tada pa do današnjeg dana kroz razne aktivnosti članovi džemata promoviraju ljepotu suživota sa svim dobronamjernim ljudima.

Džemat Fedžr je punopravni član Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj a time i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

(Preporod.info)

The post Direktor Uprave za vjerske poslove održao hutbu u džematu Fedžr u Minhenu appeared first on Moj džemat.

Grad Innsbruck je glavni grad  austrijske pokrajine Tirol i broji nešto preko 130 hiljada stanovnika. U Tirolu živi oko 8000  Bošnjaka od kojih je oko 2500 u samom gradu Innsbrucku. Bošnjaci su u ovaj  grad dolazili sedamdesetih godina XX vijeka, neki čak i prije, još za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Neki od njih su se vraćali u domovinu, a neki su tu ostajali do danas.

U gradu Innsbrucku nalazi se i mezarje Bošnjaka (njih oko 60), koji su ratujući na strani Austro-Ugarske , dali svoje živote. Bošnjaci koji su dolazili sedamdesetih godina prošlog vijeka većinom su ostajali da žive i rade na ovom području. Bošnjaci su svoj džemat u Innsbrucku osnovali početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Inicijativa je pokrenuta u mjesecu maju 1992. godine, da bi se u septembru iste godine osnovao džemat i iznajmili prostor za potrebe džemata kao i ostalih kulturno-sportskih i drugi aktivnosti.

U periodu od 1992. do 1995. godine, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu u džematu je bilo oko 400 redovnih članova. Nakon tog perioda smanjivao je se broj aktivnih članova iz različitih razloga, da bi u jednom periodu pao na negdje oko 150 aktivnih članova. U periodu poslije 2015. godine pa do danas, broj aktivnih članova je stalno u porastu i danas je oko 460 članova džemata ili oko 460 porodica je uključeno u džemat Innsbruck. Tokom čitavog perioda džemat  Innsbruck je nastojao očuvati vjerski i nacionalni identitet Bošnjaka koji žive u Innsbrucku i okolici, u ćemu se najvećim dijelom i uspjelo.

U tom smislu, posebno se radilo  sa omladinom kroz vjersku pouku, hor Ilahija i kasida, omladinska sijela, kulturno-sportske i razne druge aktivnosti. U džematu je u toku njegovog postojanja bilo puno akcija, razlićite prirode, gdje su prikupljana novčana sredstva kao pomoć za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Vođene su akcije za pomoć bolesnima, ranjenicima, izbjeglicama, a i danas se vode slićne akcije u humanitarne svrhe.

Džemat je poduzimao i aktivnosti na slanju konvoja humanitarne pomoći tokom agresije na BiH kao i tokom poplava 2014. godine u Bosni i Hercegovini. U medžlisu Doboj u Bosni i Hercegovini, džemat je od prikupljenih sredstava tokom poplava renovirao jednu porodičnu kuću i tako omogućio toj porodici ponovni život u svojoj kući.

Imam džemata Innsbruck je magistar Samir ef. Redžepović. Na njegovu inicijativu, u saradnji sa našim Bošnjacima tog perioda , je i osnovan džemat Innsbruck u septembru 1992. godine. Džemat Innsbruck se izvjesno vrijeme nalazio u iznajmljenim prostorijama u starom gradu i u Gumpstrasse u Innsbrucku.

Kod džematlija, tadašnjeg džematskog odbora i imama je polako sazrijevala ideja da bi džemat  trebao i mogao riješiti pitanje prostora ili kupovinom zemljišta te gradnjom džamije ili kupovinom adekvatnog objekta i renoviranjem prilagoditi taj prostor za potrebe džemata, tj.pretvoriti ga u džamiju.

Tragalo se za adekvatnim rješenjem i na kraju je donesena odluka da se kupi zgrada sadašnje džamije. Bila je to  velika i hrabra odluka tadašnjeg džematskog odbora, imama i svih džematlija, da se kupi zgrada vrijednosti od 600 hiljada eura. Džemat naravno nije imao taj novac, te je podignut kredit kod banke da bi se zgrada isplatila. Izvjesni broj džematlija ovog džemata je bio žirant/ garant kod banke i svojim su imetkom preuzeli dobrim dijelom obavezu vračanja kredita.

Uporedo stim, ti naši vizionari su pokrenuli akciju sakupljanja novčanih priloga za isplatu džamije i buduće renoviranje. Većina naših ljudi, naših Bosnjaka u Tirolu, su se odazvali ovoj akciji i svojim novčanim prilozima pomogli da se kredit i prije vremena isplati. U akciji „Budi Vakif svoje džamije“, oko 35 džematlija je uplatilo po 3000 eura i postalo Vakif svoje džamije u Innsbrucku i time dali veliki doprinos kupovini i prvom renoviranju džamije.

Danas u džamiji imamo preko 90 Vakifa. Svi prilozi su uredno evidentrani i date priznanice, tako da danas imamo preko 1000 osoba koje su svojim prilozima pomogli da se kupi zgrada za džamiju i kasnije renovira.

Uporedo sa otplaćivanjem kredita, naše vrijedne džematlije, pod rukovodstvom tadašnjeg džematskog  i građevinskog odbora, vršili su renoviranje zgrade i prilagođavanje iste u džamiju i druge potrebe džemata. I u tom renoviranju, džematlije džemata Innsbruck, su pokazali svoju odanost Allahu dž.š., svoju pripadnost islamu, svoju potrebu za džematom i svoje bošnjaško zajedništvo.

Uložili su znatna sredstva novčana i materijalna, dali veliki doprinos kroz dobrovoljni rad i oni će ostati svi zauvijek upamćeni kao donatori i vakifi ove džamije. Nakon renoviranja u džematu se pored vjerskih sadržaja sprovode i druge aktivnost, te se formiraju folklorna, fudbalska, šahovska sekcija, hor Ilahija i kasida i tako dalje.

Omladina zauzima svoje mjesto, organizuju se i formiraju Omladinsku organizaciju džemata Innsbruck pod vođstvom Muamere Redžepovića i svi zajedno su dali znaćajan doprinos dzematu. Nakon višegodišnjeg perioda pokazala se potreba za ponovnim renoviranjem i preuređenjem džamije džemata Innsbruck. Tako je 2018. godine skupština džemata Innsbruck, na prijedlog džematskog odbora, usvojila odluku da se ide  u kompletno  renoviranje džamije.  Formiran je građevinski odbor i ubrzo, saradnjom džematskog i građevinskog odbora, usvojen je plan renoviranja džamije, te se krenulo u realizaciju istog.

Radovi su trajali do pred kraj 2021. godine. Na spratu je urađen novi mesdžid u savremenom i modernom stilu sa svim pratećim  sadržajima kao što su odvojene muške i ženske abdestane , garderobe, sanitarije. Takođe  je urađen jedan apartman za eventualne goste, predavače koji će dolaziti u naš džemat.

Osim apartmana,  mesdžida i pratećih prostorija na spratu je i jedan moderni, opremljeni biro-kancelarija kao i jedna sala za održavanje sastanaka. U toku renoviranja urađene su nove elektro-instalacije, instalacije za vodu i odvode, podno grijanje, klima i ventilacija, podne glazure, tepisi i tako dalje.

Na cijeloj zgradi su postavljeni novi PVC prozori i nova aluminijska vrata. Urađena je i termoizolaciona fasada. U dvorištu džamije je i ca. 40 obilježenih parkinga za automobile sa protupožarnim prilazom džamiji, obilježenim mjestima za imama i invalide.

Uz Allahovu pomoć i pomoć naših dobrih bošnjaka, sve  se to završilo i  svima nama je danas na raspolaganju novo uređena džamija , tako da u boljim uvjetima već obavljamo naše vjerske i druge aktivnosti.

U prostoriji starog mesdžida, danas je moderno opremljena učionica sa svim pratećim sadržajima i time su djeca, polaznici mektebske pouke, dobili adekvatne uvjete za mektebsku nastavu. Zbog izraženih želja i potreba naših džematlija za većim obimom vjerskih aktivnosti i zbog povečanog broja mektebske djece, ukazala se potreba za joč jednim imamom i mualimom, da bi se zadovoljile te potrebe. Iz tog razloga, angažirani su i kao drugi imam, profesor  Senahid ef. Makić i kao mualima, profesorica Mersiha Mekić. Oni su kroz svoje djelovanje u džematu, pokazali da su zaista kompetentne osobe i već daju veliki doprinos sveobuhvatnim aktivnostima u džematu, zajedno sa mag. Samirom ef. Redžepovićem.

Dzemat Innsbruck, u svakom pogledu raste i napreduje, te ostvaruje svoje zacrtane ciljeve.

The post Džemat Innsbruck – Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji appeared first on Moj džemat.

U svakom slučaju, srce nam je zaigralo radošću kada smo vidjeli da njihova djeca, mala i velika, tečno govore bosanski jezik, da se u kući govori isključivo bosanski, da im djeca listom idu na fakultete te da postižu značajne rezultate. Ovdje je narod itekako svjestan svog identiteta i svog porijekla, svjestan je svoje odgovornosti da svoje potomstvo usmjeravaju i obrazovno, i nacionalno, i odgojno, i tradicionalno i vjerski, i savremeno. Obišli smo Evropu po nekoliko puta, zavirili u svaki ćošak gdje žive Bošnjaci i uvjerili se da svuda, na svakoj tački ove nam planete, Bošnjaci imaju priliku i mogu sačuvati sve vrijednosti bošnjačkog naroda ali i prihvatiti sve ono što je dobro od naroda među kojima žive.

2022. godina slovima bit će upisana u historiju bošnjačkog džemata u finskom gradu Turku. Naime, predsjednici džematskog i vakufskog odbora Damir Mehmedović i Mirsad Šahinović, uz prisustvo džematskog imama Mahir ef. Ćosića s lokalnim vlastima potpisali su ugovor o kupovini objekta za potrebe džematlija iz ovog grada. Za dva objekta na parceli od 5565 m² džemat je izdvojio 207. 000 eura, i zasigurno kupovinom ovih nekretnina džemat je osigurao svijetlu budućnost narednim bošnjačkim naraštajima u Finskoj.

Informaciju više o ovom značajnom iskoraku u organizovanju i radu džemata Turku dobili smo od predsjednika džematskog odbora Damira Mehmedovića:

“Džemat Turku u Finskoj od 2011. godine je u potrazi za objektom koji će zadovoljiti potrebe džemata i aktivnosti. Rukovodstvo džemata je uložilo mnogo truda u proteklom periodu na putu ka ostvarenju ovog cilja. Nakon što je pronađen objekat koji zadovoljava naše potrebe, poslana je obavijest džematlijama i vakifima da mogu početi s uplatama svojih donacija.

Pet dana od dana objave džemat Turku je imao na raspolaganju dovoljnu količinu potrebnih sredstava. Naši vakifi su za 5 dana donirali oko 180 hiljada eura. Uz donacije koje su bile uplaćene ranije, na vakufski račun za projekat vakufa je donirano oko 220 hiljada eura od strane oko 200 vakifa. Raduje nas činjenica da je pored donatora iz našeg džemata bio veliki broj vakifa i iz ostalih dijelova Finske. Spisak svih koji su dali sredstva je u arhivi džemata Turku i bit će proslijeđen vakufskoj direkciji IZ u BiH.

Naš džemat broji nešto manje od 400 članova, što približno odgovara broju oko 150 porodica. Ovom prilikom je realizovan prvi projekat vakufa u Finskoj i nadamo se da će ovo biti ohrabrenje i svim ostalim džematima, kako u Finskoj tako i u ostalim dijelovima svijeta, da krenu u realizaciju projekata vakufa.”

Inače, kompletnu ovu aktivnost vodili su članovi džematskog i vakufskog odbora Mahir ef. Ćosić, Hasib Kulovac, Mirsad Šahinović, Šefika Šahinović, Mersa Purković, Alma Ćosić, Edi Šljivar, Damir Mehmedović, Husein Arapović i Šemsudin Vejzović koji koriste priliku da se još jednom zahvale svim donatorima koji su omogućili da se potrebni novac prikupi za samo pet dana.

Želja ovih ljudi da čuju bošnjački glas, čuju nekoga ko će ih okupiti i „puhnuti pod krila“, želja da ne ostanu sami u ovoj prelijepoj zemlji bila je motiv jednoj izuzetno dinamičnoj ženi, Irmi Rožajac, da sa svojim drugaricama Jasminom, Nenom, Eminom i drugima, imala je za rezultat da se akademik Abdulah Sidran obrati ovoj populaciju uživo, putem video linka i održi zapaženu besjedu i dā važne savjete ovim ljudima kojima je to potrebno kao hljeb i voda.

Iz istih razloga je Sara Sabri danas u Turku održala predavanje na temu jačanja žene, porodičnih odnosa i odgoja djece. Iako je, zbog visokoh troškova života ovdje u Finskoj, svaki euro dragocjen, organizatorice nisu žalile ni vriijeme ni novac da čuju ono što žele da čuju, da dovedu onoga koga žele da vide. Nisu žalile svoj trud da musafirima naprave ugođaj dobrodošlice i domaćinske atmosfere. Irma, Jasmina, Nena sa svojim muževima Alenom, Šefikom i Baketom su nas dočekale sa pazarskim mantijama, sa ubijenim dudovima, ali i sa finskim specijalitetima. Niko ne ide nikud ni da se najede niti napije, ali to što ostavlja traga jeste čehreli lice i iskrena dobrodošlica domaćina. Ovdje nismo sreli pojmove „Bosanac“, „Hercegovac“, „Sandžaklija“. Naprosto, ne postoje. Svi su oni isti, žive istim životom i brinu iste brige. Razuman čovjek se mora zapitati: „pa zar to nije toliko normalno i toliko islamski“.

Nešto što je, nažalost, karakteristika mnogih sredina u kojima smo bili jeste nedovoljna zainteresovanost onih subjekata koji su dužni da organizuju socijalni i vjesrki život Bošnjaka. Na taj način se Bošnjaci prepuštaju stihiji ili izlažu teškim naporima i velikim ličnim troškovima da nadomjeste inertnost, sterilnost, zavist ili inat pojedinaca ili institucija koje se ponašaju kao kočnice, a ne kao inicijatori i generatori društveno korisnih događaja zbog čega i postoje.

U mnogim sredinama individualna inicijativa je jedini pokretač društvenh aktivnosti našeg naroda i razlog očuvanja naše bošnjačke zajednice u dijaspori. Tako je Irma Rožajac, žena koja je organizovala i predavanje Sare Sabri, pokrenula vrlo uspješnu dramsku sekciju za djecu i odrasle i tako ostvarila svoj davnašnji san: da se bavi glumom. Bake Halitović je svo svoje slobodno vrijeme uložio u folklornu sekciju koja je okupila i stare i mlade i činila ih srećnijima i manje usamljenim na sjevernoj obali hladnog Baltičkog mora. Tako su ovi ljudi oživjeli i uljepšali ovaj svoj krajičak svijeta za sebe i za druge, svijet koji nije bio samo rad, red i san.

Očigledno je da vjera u Finskoj gotovo da ne igra nikakvu ulogu u životu ljudi. Nije od pomoći ni gradnja ogromnih crkava, ni sjaj odore sveštenika, ni gromoglasna muzika orgulja, ako u duši nema Boga. Pade mi na um da tom narodu ne bi bilo teško pomoći da se vrati Bogu, ako bi imao ko da im objasni i da ih uputi. A imalo bi. I u Finskoj kao i u drugim kršćanskim zemljama svijeta ima dovoljno muslimana porijeklom iz islamskih zemalja kao i iz Bosne. Ali nije dovoljno klanjati se Allahu zbog sebe i radi sebe, već svojim primjerom i ponašanjem u kući i u društvu pokazati ostalima da je islam jedini istinski i ispravan put za sigurnost duše na ovom i smiraj na onom svijetu. Zbog toga sam iskoristio priliku nakon podne namaza da porazgovaram sa imamom mesdžida u Turku Mahir ef. Ćosićem o islamskom životu u njegovom džematu.

Zatekao sam Mahir ef. kako igra stoni tenis sa omladinom u sklopu omanjeg, tek renoviranog, prostora koji je organizovan kao mali islamski centar sa, pored mesdžida, drugim potrebnim sadržajima: oprema za stoni tenis, pikado, stoni fudbal, sa modernim učionicama za mektebsku nastavu, kuhinje, abdesthanu i dr. Prijatno me iznenadila živost u „Centru“, prepunom male djece i omladine.

– Ovaj džemat ima preko 50% članova od ukupne bošnjačke populacije u Turku, što je, vjerovatno najveći procenat u svijetu gdje god žive Bošnjaci. Kada sam došao u Turku, zatekao sam dvadesetak članova džemata, a sada imamo preko 400 članova, – naveo je Mahir ef. u razgovoru koji je trajao skoro sahat.

Interesovalo me je kakvi su odnosi između Bošnjaka unutar džemata, unutar Bošnjačkog kulturnog centra u Turku, odnosi između ovih zajednica kao i njihov odnos prema Bošnjacima koji nisu uključeni u ove zajednice. Takođe me je interesovalo kakav je odnos džemata prema islamskoj zajednicu BiH, kakav je odnos Finaca prema Bošnjacima kao strancima i prema Bošnjacima kao pripadnicima islama.

Mahir ef. mi je relaksirano prezentirao nekoliko primjera iz kojih se moglo zaključiti da su ti odnosi na zadovoljavajućem nivou. Ipak, između redova kao i iz razgovora sa džemetlijama se moglo primijetiti da, bez obzira na mali prostor, a u nedostatku privlačnijeg načina trošenja vremena, oni predstavnici zajednice koji bi se trebali ponašati progresivno, nađu prostora za nerazumijevanje, nepotrebno zatezanje odnosa prilikom organizacije sportsko-kultrunih aktivnosti i događaja koje nije mimoišlo čak ni ovaj događaj zbog kojeg smo došli u Turku. Uvjereni smo, da će ti predstavnici, nakon briljantne organizacije predavanja Sare Sabri od strane pojedinaca, urkos pokušajima opstrukcije, shvatiti da uspjeh cijele bošnjačke zajednice leži u međusobnom pomaganju i zajedničkom radu u intersu svih.

The post Džemat Turku – islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj appeared first on Moj džemat.

– Govoreći o historiji džemata, sjetit ćemo se da je džemat iznajmljivao prostorije sve do 2003. godine, kada su džematlije svojim sredstvima kupile i obezbijedile ovaj objekat, koji broji preko 550 kvadratnih metara. Naš objekat se sastoji od mesdžida, dvije učionice, sobe za rekreaciju, kafeterije, velikih prostorija za druženja, abdesthana, kuhinje. Vani imamo šadrvan, parking, igralište za djecu, a u našoj bašti smo uradili “Cvijet Srebrenice” – kazao je za Preporod.info Almedin-ef. Ibišević, imam ovog džemata.

Džemat Odense u kontinuitetu provodi brojne aktivnosti, klanja se beš-vakat, te vikendom u dvije grupe provodi mektepska pouka.

– Imamo između 40 i 50 djece koja redovno pohađaju mektepsku pouku. Želim istaći da imamo veliki broj učača Kur’ana. Efendija Kadrić, koji je bio imam džemata prije mene, izveo je 30, a ja 28 učenika. Od naših 800 članova, otprilike jedna trećina čita Kur’an i aktivni su učači. Naša omladina djeluje u okviru Mreže mladih dijaspore i naredne godine planiramo okupiti jednu veću grupu koja će ići na Marš mira u Srebrenici – kazao je ef. Ibišević.

Dodao je da imaju i školu bosanskog jezika, te da su u pregovorima sa danskim vlastima da se bosanski jezik izučava i u danskim školama, jer imaju dovoljan broj bosanske djece.

– Tako da ćemo to, ako Bog da, bosanski jezik imati i u danskim školama, a vlasti će biti dužne obezbijediti učitelje. Osim navedenih aktivnosti, imamo redovna druženja, redovna predavanja, određene online aktivnosti – kazao je Ibišević.

Ističući da je uposlen kao imam u punom radnom vremenu, ef. Ibišević je naglasio da je osiguravanje uslova za stalni angažman i boravak imama veliki izazov s kojim se suoačavaju u Danskoj.

Naglasio je da je Džematski odbor učinio zaista mnogo da osigura ostanak imama u Danskoj, te da su džematlije osigurale i novac za kupovinu imamskog vakufskog stana.

– Upravo smo u procesu kupovine stana. Također, ja sam od danskih vlasti dobio dozvolu da mogu obavljati vjenčanja. Gledamo da pravimo iskorake koji naši prethodnici nisu uspjeli, jer su bili zauzeti kupovinom prostorija, uređenjem, postavljanjem temelja ove priče – naglasio je ef. Ibišević.

Odziv džematlija je, kako smatra, jako dobar, te su oni redovno u velikom broju prisutni na namazima.

– Na našim druženjima često imamo i više od stotinu džematlija. Na džumi također imamo veliki broj, ne samo Bošnjaka nego i Albanaca, Arapa, Turaka. Ono čemu težimo u posljednje vrijeme jeste da poboljšamo odziv naše omladine i djece u mektebu, to nam je prioritet, džemat treba na nekome ostati – naglasio je on.

Za kraj, Almedin-ef. nam je kazao da je raditi u ovom džematu velika čast, ali i odgovornost.

– Ranije sam bio u ovom džematu i znao sam kakva je potreba za imamom. Da nije ove misije da pomažem islamu, Bošnjacima i Bosni iz Danske, nikada ne bih otišao iz Bosne i Hercegovine. Velika je odgovornost, ali je velika i volja da uradimo što više dobra – poručio je Almedin-ef. Ibišević, imam džemata Odense.

(Rabija Arifović/Preporod.info)

The post Džemat Odense – Islamska Zajednica Bošnjaka Danske appeared first on Moj džemat.

Prvih nekoliko godina naša zajednica pripada Islamskoj zajednici iz Jönköpinga. Na nivou Švedske se organizira Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj, pa je samim time i Bošnjačka islamska zajednica iz Gislaveda jedan od suosnivača Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj.

1999. godina je godina koja će zauvijek ostati upisana u historiju Bošnjačke islamske zajednice Gislaved. Naime, 19. februara 1999. godine zvanično je u Skatteverket upisana Bošnjačka islamska zajednica u Gislavedu, kao zasebna i punopravna zajednica, članica Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Za historiju će ostati i podatak da je prvi predsjednik Izvršnog odbora naše zajednice bio hadži Zijad Ališić, a funkciju imama obavljao je hadži Bizat ef. Abduramanovski.

Nešto duže vrijeme džemat funkcioniše u iznajmljenom poslovnom prostoru u centru grada, ali visoka kirija i neuslovnost tjerala nas je da selimo i preuređujemo skladišne prostorije u pristojan prostor za potrebe Islamske zajednice. Tek tu smo osjetili malo rahatluka i vidjeli kako je kada se ima, koliko toliko, uslovan prostor za funkcioniranje naše Islamske zajednice. Boravak u tom, u poređenju sa ranijim prostorima, veoma lijepom prostoru polagano je rasplamsavao želju za sopstvenim prostorijama.

U jesen 2012. godine složnošću svih naših džematlija krenulo se u kupovinu objekta džamije u kojoj se danas nalazimo, te je san o objektu za samo nekoliko sedmica ostvaren. Početkom 2013. godine uselili smo u sadašnju džamiju. Intezivnim radom na adaptaciji i sakupljanju navčanih sredstava 23. maja 2013. godine objekat je u potpunosti isplaćen i sa suzama radosnicama mnogih naših članova, postali smo vlasnici nove i prelijepe džamije. Džamije, koja je 5. oktobra 2013. godine po ISA alejhi-s-selamu, odnosno 29. zul-K’ade 1434. hidžretske godine svečano otvorena – odnosno proklanjana.

Pored brojnih i vrijednih džematlija, o funkcionalnosti džamije i džemata Gislaved brinu izabrani članovi džematskog odbora uz saradnju sa Islamskom zajednicom Švedske. Poslove  Imama džemata u periodu od Januara 2018. godine do JAugusta 2022. godine obavljao je hfz. Adis ef. Baručić.

Trenutni Imam je hafiz Damir ef. Osmanović …

The post Džemat Gislaved – Islamska zajednica Bošnjaka Švedske appeared first on Moj džemat.

Na ulazu u ovu džamiju sa dva minareta istaknut je portal sa biografijom i fotografijom rahmetli Alije Izetbegovića.

Posebna zahvala biznismenima koji su podržali gradnju još jedne džamije koja nosi ime rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića – navedeno je na zvaničnoj facebook stranici BH asocijacija turskih alumnija TUMED.

Podsjećamo, predstavnici javnog i političkog života Turske nerijetko su na različite načine ukazivali poštovanje životu i djelu Alije Izetbegovića, ističući da je riječ o čovjeku nesvakidašnje biografije koji je život posvetio časnoj borbi i nezavisnosti svog naroda.

Isto tako, prema podacima navedenim u istraživanjima općih mjesta u jeziku određenih područja navodi se da ukoliko se u Turskoj ili Iranu, upotrijebi izraz “kralj mudraca” ili “veliki mislilac”, sagovornicima je jasno da se pod time misli na Aliju Izetbegovića.

The post Džamija Alije Izetbegovića u gradu Sakaraya u Turskoj appeared first on Moj džemat.

Džemat “Nur” je počeo sa svojim radom 1. aprila, 2010. godine, i formiran je kao posljedica rastuće potrebe za organizovanjem stasale zajednice Bošnjaka u Saint Louisu. Članovi džemata “Nur” su iskazali želju za osnivanjem institucije koja bi, zajedno sa ostalim bošnjačkim institucijama, radila na očuvanju Bošnjaka od potpunog otuđenja od vjere i tradicije, a sa posebnim aspektom i programima fokusiranim na očuvanju naše djece i omladine od potpune asimilacije, te vjersko-moralne obnove bošnjačkog korpusa u Saint Louisu i šire. Većina džematlija je sa područja istočne Bosne, ali su zastupljeni i ostali krajevi Bosne i Hercegovine.

Tokom svog postojanja, funkciju imama, hatiba i muallima je obavljalo nekoliko osoba, a džemat “Nur” je trenutno jedini džemat na području IZBSA u kojem su zaposlena dovojica imama:

Šerif-ef. Delić – 2010. do 2012. godine

Ahmed-ef. Serdarević – 2012. do 2014. godine

Eldin-ef. Suša – 2015. do 2022. godine

Eldar-ef. Malkić – 2015. do 2023. godine (trenutni imam)

Šefik-ef. Delalović – 2022. do 2023. godine (trenutni imam)

U veoma kratkom vremenu džemat Nur je realizovao veliki broj vjerskih, kulturnih, obrazovnih i drugih programa, te stekao ugled među stanovništvom. Jedan od prvih projekata džemata “Nur” je i izgradnja savremenog bošnjačkog islamskog centra u Saint Louisu koja je počela prvom donatorskom večeri 4. decembra 2010. godine. Tri godine kasnije, 9. novembra 2013. godine na kupljenom zemljištu je položen i kamen temeljac, da bi otvorenje džamije uslijedilo nakon tri i po godine gradnje, 1. aprila 2017. godine uz goste iz Bosne i Hercegovine i Amerike, uključujući i reisu-l-ulemu dr. Huseina-ef. Kavazovića.

Danas džemat “Nur” nudi mnoštvo programa svojim članovima, kao i svim zainteresiranim. Aktivnosti su vjerskog (sufara, Kur’an, vjerska predavanja) i društvenog karaktera (obilježavanja značajnih datuma vezanih za BiH, promocije knjiga, pomoći izbjeglicama i socijalno ugroženim, itd). Mektebski program je jedan od glavnih džematskih aktivnosti. U zadnjih nekoliko godina preko 300 djece pohadja mektebsku pouku, a predstavnici mekteba na mektebskim takmičenjima medžlisa 4-jug i IZBSA konstantno osvajaju prva mjesta i pokazuju kvalitet mekteba.

The post St. Louis Islamic Center “Nur” – Sjedinjene Američke države appeared first on Moj džemat.

Druga faza je nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, kada je značajan broj bosanskih muslimana po prvi put postao članom europske kulturne sredine. U tom periodu bosanski muslimani živjeli su u istoj Carevini kao i stanovništvo Slovenije – u Austro-Ugarskoj. Treća faza je jugoslavensko razdoblje koje je imalo nešto kraća vremenska razdoblja i trajalo je s malim prekidima od 1918. do 1991. godine.

Četvrta faza je od osamostaljenja Republike Slovenije do danas. Nemoguće je sagledati stanje i razumjeti stanje islama i muslimana u Sloveniji zanemarivši gledišta svih navedenih razdoblja i ozbiljno ne obradivši sve elemente vezane uz svaki od navedenih povijesnih i društvenih konteksta.

Dakle, za razdoblje od 16. stoljeća pa gotovo do kraja 19. stoljeća vidljiv je dominantan odnos prema Turcima kao nositeljima i predstavnicima islama. Ovaj povijesni pregled važan je za razgovore o islamu, za neke čak iu suvremenom kontekstu, u kojem prevladavaju sasvim drugačija mišljenja. Period Austro-Ugarske je vrlo važan za muslimane.

U to vrijeme muslimani su se susreli s kršćanskom europskom kulturom, upoznali novi, do tada nepoznati svijet i doživjeli svojevrstan kulturno-civilizacijski šok. To dokazuju mnoga djela, pitanja i nedoumice muslimanskih autora na bosanskom, turskom i njemačkom jeziku. Nažalost, svega toga malo je na slovenskom. Ali postoje i drugi dokazi. I Austro-Ugarska je regrutirala mladiće iz BiH u svoju vojsku. U Sloveniji je pokopan dosta veliki broj ubijenih muslimana. To su bili bosanski muslimani koji su svoje živote ostavili na tlu Evrope.

Najveći broj obilježenih grobova nalazi se na vojnom groblju u Logu pod Mangartom. Mnogi drugi grobovi uopće nisu sačuvani. Nažalost, zbog naše nesvijesti o ovom problemu, kao i zbog zaborava u bosanskohercegovačkom i muslimanskom sjećanju, kao i svjesnog ignoriranja ovog problema od strane dosadnih vlasti, ovi mezari nisu propisno obilježeni. Imaju pravo na simbole koji odgovaraju njihovoj vjeri i kulturi, odnosno civilizacijskoj vrijednosti za koju su dali svoje živote boreći se za slobodu i ravnopravnost Europljana.

Nije nam poznato da se i muslimani u drugim dijelovima svijeta sahranjuju pod simbolima koji ne odgovaraju njihovim uvjerenjima. Naša je odgovornost da ovaj problem pokušamo riješiti kako treba, jer su oni prije 90 godina izgradili prvu džamiju (džamiju) u Sloveniji.

Prve skupine muslimana u Sloveniju dolaze u razdoblju Jugoslavije (1918. – 1941.), a znatno jači val ekonomske migracije dogodio se nakon Drugog svjetskog rata. Najveći broj muslimana došao je iz BiH, posebno sa Unsko-sanskog, banjalučkog, tuzlanskog područja, a kasnije i iz Sandžaka. Dakle, većina muslimana u Sloveniji ima bošnjačko porijeklo. Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća u Sloveniju se doselio i velik broj muslimanskih Albanaca iz Makedonije i s Kosova. Muslimanski mozaik dodatno su upotpunili muslimani iz Makedonije, Goranci, Turci, Arapi itd. Iako je Slovenija od Drugog svjetskog rata do 1991. godine bila u Jugoslaviji, čija je ideologija vladanja bila totalitarna, komunistički orijentirana, njezin se vjerski identitet nije razvio, pa tako ni islamski. Sve je bilo povezano s ozbiljnim problemom uskraćivanja prava Muslimanima u Bosni i Hercegovini i Albancima s kojima su se susreli na Kosovu iu Makedoniji. Nakon pada komunizma promijenio se odnos prema vjeri u cijeloj jugoistočnoj Europi, posebice u bivšem komunističkom bloku, a naravno iu Sloveniji.

Organizacijska struktura Islamske zajednice u Sloveniji

Organizacijska struktura i institucionalna integracija muslimana u Sloveniji razvijala se pod utjecajem Islamske zajednice iz Bosne i Hercegovine.

Tijekom dvadesetog stoljeća muslimani su nastojali uspostaviti muslimanski identitet u europskim zemljama u kojima su živjeli autohtoni europski muslimani. Povijest Islamske zajednice u Sloveniji i svijest o prisutnosti muslimana u ovoj zemlji nemoguća je bez Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro-Ugarske, kao i kasnije u Jugoslaviji, Džamija Islamske zajednice za Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, kao i Džamije Islamske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji do konačnog organiziranja Islamske zajednice u Sloveniji 1994. godine. Više od jednog stoljeća sarajevska ulema bavila se vjerskim islamskim pitanjima. . Islamska zajednica u Sloveniji je zahvalna reisul-ulemi, rahmetli

The post Islamska zajednica Bošnjaka u Sloveniji appeared first on Moj džemat.

Najviši predstavnik Islamske zajednice Bošnjaka u Francuskoj je glavni imam. Islamska zajednica Bošnjaka u Francuskoj je do danas u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na nivou medžlisa. Kao takva, sastavni je dio Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Zapadnoj Europi, zbog čega je reis-ul-ulema vrhovni poglavar Bošnjaka muslimana i u Francuskoj.

Sjedište Islamske zajednice Bošnjaka u Francuskoj nalazi se u Strasbourgu. Islamska zajednica Bošnjaka u Francuskoj je osnovana 28. februara 2007. godine. U njenom sastavu se danas nalaze devet registrovanih džemata. Rad i aktivnosti usklađeni su s važećim zakonima Francuske i pravnim aktima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Naime, džemat Pariz osnovan je 1997. godine predvođen malim brojem entuzijasta koji su u Francuskoj još za vrjeme Socijalističke Jugoslavije našli svoje utočište i započeli svoj radni vijek. Od te godine pa sve do danas džemat se razvijao i rastao. Danas on broji preko 250 aktivnih članova porijeklom iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

U međuvremenu vrijedne džematlije su kupili prostor od preko 150 kvadrata u kome su obavljali namaze i druge vjerske aktivnosti. Već odavno ovaj prostor je tijesan i nedovoljan za narasle potrebe naših džematlija zbog čega su oni, zajedno sa svojim imamom mr. Abduselamom Fetićem, poveli akciju prikupljanja sredstava za kupovinu i obezbjeđenje novih vakufskih prostorija u kojima će se komotnije osjećati i realizirati sve svoje aktivnosti.

Na tom putu Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini im pruža podršku, a jedan od razloga posjete direktora Vakufske direkcije bio je upravo podrška u realizaciji projekta obezbjeđenja novih vakufskih prostorija. U noći obilježavanja 25 godina od nastanka džemata organizirano je prikupljanje sredstava čime je započela nova akcija vakifa. Na svečasnosti je prikupljeno više od 260.000 eura. Uz ovu akciju i do sada prikupljena sredstva vrijedne džematlije uskoro bi mogle ostvariti svoj san i kupiti nove prostorije kakve dolikuju džematlijama džemata Pariz.

U svom obraćanju na skupu u povodu obilježavanja 25 godina džemata Pariz direktor Vakufske direkcije prenijeo je selame dr. Huseina Kavazovića, reisu-l-uleme IZ u BiH i riječi podrške koje Rijaset IZ u BiH upućuje džematu. Čestitao je na obilježavanju jubileja i pozvao prisutne džematlije da zajedno sa svojim porodicama i prijateljima postanu vakifi novog Islamskog centra. „Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini podržava ovaj projekat.

Vjerovatno u ovom momentu ni vi niste svjesni značaja osnivanja i uloge islamskog centra u očuvanju i zaštititi identiteta, vjere i porodice, ali budite sigurni da će vaš vakuf omogućiti generacijama koje dolaze mjesto u kome će graditi i štititi svoje porodice, u kome će pronositi ideju Bosne, čuvati svoju vjeru i svoju naciju. Ukoliko želite da živite u sjećanjima ljudi u godinama nakon vaše smrti, onda dodirnite njihova srca onim što je njima potrebno u datom momentu“, poručio je između ostalog dr. Zajimović i pozvao prisutne da uvakufe svoja sredstva za osnivanje i izgradnju centra. Nakon obraćanja dr. Zajimović i muftija sandžački dr. Mevlud Dudić dodijelili su vakufname prvoj desetorici vakifa iz ovog džemata.

The post Islamska zajednica Bošnjaka u Rapublici Francuskoj – džemat Paris appeared first on Moj džemat.

Prvi dan Bajrama počinje klanjanjem bajram namaza u džamiji, mesdžidu ili nekoj drugoj prikladnoj prostoriji. Budući da najveći broj džematlija dolazi na Bajram-namaz, u nekim gradovima u našoj zemlji, pa i šire, on se klanja i u kulturnim i sportskim dvoranama. Bajram-namaz se posebno odlikuje tekbirima i hutbom u kojoj hatib govori o bajramskim propisima i aktuelnostima iz svakodnevlja. Po završetku namaza slijede čestitke na tradicionalni način: Bajram šerif mubarek olsun, što u prijevodu na bosanski jezik znači: Neka je plemeniti Bajram blagoslovljen. Onaj koji prima čestitku odgovara: Allah razi olsun! Čestitke se razmijene sa svim prisutnim džematlijama i, poput rijeke, razliju se po čitavom džematu i mjestu gdje muslimani žive. Pristižu i čestitke komšija koji nisu muslimani.

U Bosni i Hercegovini je tradicija da komšija komšiji, prijatelj prijatelju, čestita blagdan, ma kojeg on vjerskog ili drugog svjetonazora bio. Ta lijepa tradicija čestitanja blagdana, odnosno vjerskih praznika, danas je sve više prisutna i na društvenim mrežama, telefonskim pozivima. Dok muškarci odlaze na Bajram-namaz u džamiju, žene ostaju kući i pripremaju porodični doručak i ručak. Bajrami i drugi blagdani, uz svadbe i dženaze, najčešće su prilike da se okupi rodbina i ostali bližnji.

Posebna radost za djecu

Bajram je posebna radost za djecu. Uz ranije pripremljene bajramske paketiće, ona dobijaju i novac koji se u narodu zove – bajramluk. U nezaboravnoj uspomeni ostali su mi moji dječiji bajrami. Roditelji su svojim kćerkama krojili ili na drugi način priređivali nove haljinice ili katove od biranog platna, a sinovima nova odijela sa bijelim košuljama. Govorili bi:” Hajde da vas nagizdamo kako biste nam lijepo izgledali na ovaj časni blagdan”. Djeca su hajrovala i na drugi način, dobijala su slatkiše i bajramluk u novcu, koji se zvao bajram-banka. Taj novac djeci je bio osnova džeparca od koga su dječaci kupovali fudbalsku loptu, reket za tenis, a djevojčice lutke ili neke druge sitnice.

Drugi dan Bajrama odlazi se na mezarja kako bi se posjetili nišani najmilijih koji su preselili na Vječni svijet. Sjećam se, jednog Ramazanskog bajrama, možda sam imao desetak godina, majka mi je rekla: „Sine, otiđi na greblje i posjeti nišane svog dede Osmana i nane Hamide koji su umrli prije tvoga rođenja. Mladi su preselili na Onaj svijet. Nisu dočekali da te kao dedo i nana ljuljaju na svom krilu i tako uljepšaju tvoje djetinjstvo. Pred njihove duše prouči Fatihu i pomiluj njihove nišane.“

Muslimani u Bosni i Hercegovini drugi dan Ramazanskog bajrama obilježavaju i kao Dan šehida.

Trećeg dana Bajrama nastavljaju se posjete i druženja sa rodbinom, komšijama i prijateljima. U mnogim  mjestima organiziraju se bajramski koncerti ilahija, kasida i sevdalinki, te razni sportski turniri. Prije svega, to su turniri u malom fudbalu. Dese se i književne večeri, te drugi prikladni kulturni sadržaji. Nažalost, bude i pojedinačnih neprimjerenih koncerata na kojima se, uz šund muziku, konzumiraju alkoholna pića, što je strano vjerskoj i kulturnoj tradiciji muslimana Bošnjaka.

Ramazanski bajram u praksi muslimanskih naroda diljem svijeta

Zavirit ćemo malo i u tradiciju obilježavanja Ramazanskog bajrama u nekim zemljama svijeta gdje žive muslimani.

U Turskoj je Bajram državni praznik. Narod oblači svečanu odjeću i, slično kao i mi u Bosni, posjećuje mezarja da bi odali počast članovima porodice koji nisu među živima. Na Bajram, prilikom čestitanja, mlađi ljube ruke starijima. Djeca obilaze kuće rođaka i čestitaju blagdan, a zauzvrat dobijaju slatkiše.

Bajram u Saudijskoj Arabiji poznat je i po tome što se gotovo cijeli dan posjećuje rodbina i prijatelji, te razmjenjuju čestitke i pokloni. U mnogim gradovima organiziraju se tradicionalni kulturni festivali.

Turkmenistanci u vrijeme bajramskih blagdana nose novu odjeću, a o tome omladina posebno vodi računa. Djeca igraju posebne igre. Djeci koja se rode za vrijeme Ramazanskog bajrama obično se daju imena koja imaju veze sa ovim blagdanom, kao što su Bajram ili Ramazan.

U Maroku se skromnije slavi Bajram, uglavnom u krugu uže porodice, dok se šira porodica posjećuje poslijepodne ili navečer. Novu odjeću, uglavnom, nose samo djeca i njima se po tradiciji dijeli sitni novac. Od hrane za ovaj praznik Marokanci tradicionalno služe: kus kus, janjetinu, piletinu sa limunom ili maslinama.

U Kini i žene, u posebnom dijelu džamije, mogu klanjati Bajram-namaz. Na izlazu iz džamije služe se kolači s orasima u kineskoj varijanti.

Za Pakistan je karakteristično da se tokom mjesec dana ramazana ukrašavaju stanovi i pripremaju pokloni za djecu. Tada se obavljaju i sve veće kupovine odjeće, jer su tržni centri prepuni popusta cijena, a nova odjeća se mora kupiti da bi se obukla na prvi dan Bajrama. A onda se sve prodavnice zatvaraju za ta tri dana proslave Bajrama.

Muslimani u Americi upriliče porodični ručak na kojem djeca dobiju male poklone. Običaj je, također, da se na ovaj dan mire posvađani članovi porodica, kao i susreću oni članovi koji se dugo nisu vidjeli.

I na Filipinama se Ramazanskom bajramu pridaje velika važnost. Organiziraju se takmičenja u pjevanju, sa naglaskom na ilahije i kaside. U pojedinim mjestima, u toku dana, priređuju i vatrometi. Ljudi izlaze na ulice i druže se.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima za vrijeme Bajrama uručuju se pokloni bliskim članovima porodice. Na Bajram se širom države održavaju razni festivali i sajmovi. Zanimljivo je da žene kanom oslikavaju ruke i pripremaju slatkiše kako bi ih poklonili najdražima.

IZVOR: AL JAZEERA

The post Bajram – blagdan mira, porodičnih okupljanja i darivanja appeared first on Moj džemat.