U tri i po decenije socijalističke Jugoslavije Krajina nije imala nijednog hafiza.
Život na granicama Osmanskog Carstva uvijek je bio težak i neizvjestan. Posebno težak i surov život bio je na zapadnoj granici prema Habsburškoj Monarhiji. Jedno od takvih područja jeste i Bosanska Krajina, gdje se uvijek teško živjelo. Svaki miran dan bez krvi, tegoba i briga u Krajini je bio “dar od Boga”. U takvim uslovima stanovništvo je bilo preokupirano preživljavanjem i odbranom granica i nije se moglo posvetiti kulturi kao što su to mogli stanovnici koji su živjeli na mirnijim mjestima.
Gdje oružje govori, umjetnost i zakoni šute. Tako su Krajišnici razvili poseban oblik kulture koju bismo mogli nazvati ratničkom kulturom. U njihovoj sredini uvijek se cijenila hrabrost, snalažljivost, poštenje, a posebno privrženost vjeri i domovini. Takva je Krajina i danas. U stalnoj borbi protiv raznih nedaća Krajišnici nisu uspjeli da izgrade obrazovne, kulturne i vjerske institucije u mjeri u kojoj se to uspjelo u drugim dijelovima njihove domovine. Zato i ne čudi konstatacija da se u Krajini, iz generacije u generaciju, u ostavštini lahko moglo naći kakvo oružje, a manje knjige. Danas dolaze druga vremena, Krajina sve više počinje s intelektualnim i duhovnim buđenjem.
Prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu pričati o hafizima ili čuvarima Kur’ana u Bosni i Hercegovini bila je rijetkost. A još u tom kontekstu, pričati o krajiškim hafizima bilo je za čuđenje. Najmanje čuvara Kur’ana u Krajini bilo je u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Nakon smrti hafiza Ahmet-efendije Alijagića iz Bužima 1955. godine, pa sve do 1989. Krajina nije imala nijednog čovjeka s ovom titulom. Prvi krajiški hafiz u poslijeratnom periodu koji je polagao hifz pred zvaničnim komisijama Rijaseta islamske zajednice u Sarajevu bio je Suad-efendija Šahinović iz Bužima, profesor kiraeta u Medresi “Reis Džemaludin ef. Čaušević” u Cazinu. Hafiz Šahinović, koji trenutno piše knjigu o krajiškim hafizima, pristao je da s čitateljima Stava podijeli i neka svoja saznanja o čuvarima Kur’ana na području Unsko-sanskog kantona.
“Kao učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, počeo sam učiti Kur’an napamet pred svojim muhafizom hfz. Mahmud-efendijom Traljićem. Govorio mi je da sam ja prvi hafiz u Krajini poslije Drugog svjetskog rata koji je polagao hifz pred zvaničnim komisijama Rijaseta islamske zajednice u Sarajevu. To krajiško ‘otopljenje’ krenulo je 1989. godine. Današnje Bihaćko muftijstvo ima desetak medžlisa. Svaki od tih medžlisa dobio je nekoliko hafiza. Najviše hafiza, njih petnaest, jeste iz Medžlisa IZ Bužim.
Ovaj Medžlis obuhvata i nekoliko džemata općine Velika Kladuša, tačnije džemat Zborište, iz kojeg potječu dva hafiza. Za Bužimom dolazi Medžlis Cazin, koji ima devet hafiza. Slijede medžlisi Bihać sa sedam, Bosanska Krupa s pet, Velika Kladuša s četiri (uključujući i već spomenuta dva), Kozarac s tri, Bosanska Dubica s jednim i Sanski Most s četiri hafiza. Medžlisi islamske zajednice Ključ, Bosanski Petrovac, Bosanski Novi i Bosanska Kostajnica zvanično nemaju nijednog hafiza. Nadamo se buđenju i u ovim općinama. Kada pogledamo ukupan broj hafiza na Bihaćkom muftijstvu, onda je 3:1 u korist muškaraca. A onda se prisjetim hfz. Traljića, koji mi je govorio: kada jedna žena završi hifz, to vrijedi kao tri muškarca. Ukupno je 12 hafiza (žena) na našem muftijstvu.”
Specifično je da u Krajini ima više porodica koje imaju po dva ili više hafiza. Šest porodica u Krajini imaju po tri hafiza u svojim kućama. “To su porodice: Šahinović, Hašić, Šišić, Tričić, Kanurić i Bajrić. Najmlađi hafizi su hifz polagali s 15 godina, a najstariji i s 50 godina. Najuspješnija godina za hifz u Krajini je 2020. U njoj smo dobili šest hafiza Kur’ana. Treba razmišljati o ovom broju i tražiti tajnu svega ovog. Naravno, postoje imena koja su u većoj i manjoj mjeri zaslužna, ali prije svega to treba gledati kao Božiji projekat očuvanja Njegove riječi na svakom pedlju gdje žive muslimani. Poslije Agresije na Bosnu i Hercegovinu bio sam čest gost takmičenja učača Kur’ana u Zagrebu. Pitao sam se mnogo puta kada će naša Krajina imati više hafiza.
Čak se sjećam da sam na Arefatu 2003. godine Gospodara Svjetova molio da podari našoj Krajini više hafiza. Ne tvrdim da je to zasluga moje dove, ali smo učili i molili da Krajina u tom segmentu bude bolja. Hvala Allahu, ona svakog dana sve više napreduje i raste u tom pogledu. Evo, dočekali smo da Krajina dobije i svog četrdeset i sedmog hafiza, Emin-efendiju Grošića, dugogodišnjeg imama stare Gradske džamije u Bužimu”, naveo je hfz. Suad-efendija Šahinović.
Svakom novom hafizu Krajina se veoma obraduje, a čini se da je s posebnom radošću primila vijest da je 22. marta 2023. godine, pred zvaničnom komisijom Rijaseta IZ u BiH, posljednje stranice Časne knjige napamet proučio i Emin-efendija Grošić, imam stare drvene džamije u bužimskom džematu Stari Grad ili Bužim-Grad.
Stara drvena džamija najstariji je vjerski objekt u Bužimu i jedan od najstarijih vjerskih objekata Unsko-sanskog kantona. Sve do dolaska austrougarske uprave bila je to jedina džamija na bužimskom kraju. Iako je nekoliko kilometara udaljena od glavne saobraćajnice, i dalje važi kao najpopularniji i najposjećeniji vjerski objekt u Bužimu. Svi Bužimljani vuku porijeklo sa Starog Grada i svi su posebnim nevidljivim nitima vezani za Gradsku džamiju. Zato su s velikom radošću i oduševljenjem primili vijest da će Gradska džamija imati imama hafiza, prvog u njenoj 185 godina dugoj tradiciji.
Ova džamija oduvijek je imala vrlo obrazovane imame koji su se svojim znanjem izdvajali od ostalih imama, ali nikad nisu imali imama hafiza. U samom džematu živjelo je više hafiza. Stotinjak metara od džamije nalazi se kuća porodice Šahinović, koja je dala trojicu braće hafiza. S velikim elanom su vrijedne džematlije ovoga najpoznatijeg bužimskog džemata, uz pomoć Medžlisa Bužim, Bihaćkog muftijstva, Udruženja Ilmije i Medrese “Džemaludin ef. Čaušević”, organizirale 30. aprila 2023. godine hafisku dovu kojoj je prisustvovao veliki broj vjernika.
Na svečanosti su se obratili glavni imam i predsjednik Medžlisa IZ Bužim Mehmed-efendija Harčević i Eniz-efendija Veladžić, koji su istakli da je hfz. Emin-efendija Grošić vrijedan imam i muallim, koji vrsno poznaje šerijatske propise, arapski jezik, tumačenje Kur’ana Časnog, koji odlično poznaje Siru, odnosno životopis našeg Poslanika, a. s., te aktivno sudjeluje u radu Izvršnog odbora i predstavlja imame u udruženju Ilmijje. Istakli su da je on treći hafiz u dvadeset i dva bužimska džemata i da je ova titula dodatni stimulans njegovim kolegama i učenicima. “Emin-efendiju Grošića poznajem cijeli svoj život i pouzdano mogu reći da još nikad nisam vidio veću povezanost imama sa svojim džematom nego što sam to vidio kod našeg hafiza Emin-efendije. Nisam vidio ni veću povezanost džemata sa svojim efendijom, kao što sam vidio u ovom džematu”, istaknuo je Eniz-efendija Veladžić, predsjednik Medžlisa IZ Bužim.
Emin-efendija Grošić (sin Ahmeta i Senije) rodio se 1975. godine u naselju Gornji Brigovi, općina Bužim. Osnovnu školu završio je u Bužimu. Pohađao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a zbog agresije na našu domovinu, srednjoškolsko obrazovanje završio je u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu. Na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću diplomirao je 2005. godine.
Na mjestu imama, hatiba i muallima u džematu Stari Grad Bužim zaposlen je od 1997. Od 2010. godine predsjednik je udruženja Ilmijje pri Medžlisu Islamske zajednice Bužim. Također, od 2010. godine član je Izvršnog odbora Medžlisa IZ Bužim. Sa suprugom Edinom ima dvoje djece, sina Humejda i kćerku Šejmu. Hafiz Emin ef. Grošić je posvećen službenik Islamske zajednice, koji je svojim primjerom i radom inspirirao mnoge ljude, a njegovo postignuće danas je potvrda njegove posvećenosti i predanosti učenju i razumijevanju vjerskih nauka
Kompletnu svečanost posebno su uljepšali hafizi Suad i Dževad Šahinović, Abdullah Tričić, Numan Bajrić, Elmir Mehmedović, Edin Fajković, Ahmed Šišić i Muhamed Žutić, koji su proučili po jedan odlomak Kur’ana. Svi hafizi su s područja Muftijstva bihaćkog.
Nakon učenja krajiških hafiza, prisutnima se obratio muftija bihaćki hfz. Mehmed-efendija Kudić. Osim čestitki novome hafizu, ukratko je govorio o blagodatima Kur’ana, o vrijednosti njegovog učenja i postupanja u skladu s njegovim preporukama. Istaknuo je da je i samo gledanje u Kur’an ibadet i dobro djelo, a sve veću i veću blagodat i nagradu donosi njegovo učenje i razmišljanje o kur’anskim načelima i djelovanje u skladu s kur’anskim načelima. Po završetku muftijinog obraćanja, hfz. Emin-efendija Grošić proučio je posljednje kur’anske sure, a njegov muhafiz dr. hfz. Rifet-efendija Šahinović proučio je hafisku dovu.
Posljednja besjeda na svečanosti hafiske dove pripala je izaslaniku reisul-uleme hfz. Mirnesu Spahiću, muderisu Behram-begove medrese u Tuzli, koji je izveo do sada četrdeset hafiza, što ga svrstava među najuspješnije muhafize u Bosni i Hercegovini i čuvare Božije riječi. U svome govoru hfz. Spahić naglasio je da je hifz, odnosno učenje Kur’ana napamet veoma težak i mukotrpan proces. Hifz ne prestaje nakon hafiske dove. Hafiz nastavlja učiti, njegov muhafiz ga prati u njegovom radu, napredovanju i učenju Božije riječi.
“Da bi jedan hafiz postao hafiz, on se mora sastati sa svojim muhafizom najmanje sedam stotina puta. Ti sastanci traju od deset minuta pa do sat vremena. Da bi muhafiz bio uspješan i da bi motivisao svoje kandidate za učenje hifza, on mora biti dostupan njima 24 sata i ne može imati radno vrijeme koje je vremenski ograničeno”, naglasio je hfz. Mirnes-efendija Spahić te dodao da Islamska zajednica neumorno radi na promociji hifza i da neće stati nikada, pogotovo dok svaka naša čaršija ne bude imala čuvara Allahove knjige.
