Džuma (tur. cuma < arap. ǧum’a).
- Kod muslimana, naziv za petak kada se obavlja zajednička molitva.
- Naziv za skupnu molitvu koja se održava petkom u podne u džamiji nakon obvezne propovijedi; predvodi je imam koji i drži propovijed; obvezni su joj svi osim putnika.
„O vjernici kada se u petak na namaz pozove, kupoprodaju ostavite i pođite namaz obaviti; to vam je bolje neka znate!“ (Džuma, 9)
Lijepo je okupati se u četvrtak navečer, pripremiti čistu odjeću, namirisati se i pripremiti sve kako bi se na džumu namaz moglo krenuti ranije. U četvrtak, nakon ikindija-namaza, računa se da je već nastupio petak. To je, dakle, vrijeme koje ima istu vrijednost kao i dan petak.
Svi vjernici koji su obavezani džumom namazom obavezni su da u trenutku kada čuju ezan napuste sve poslove i pođu prema džamiji. To im je farz. A mustehab je i fadilet (vrlina) da odu u džamiju prije ezana.
Petak je dan koji ima iznimno veliku vrijednost. Uzvišeni Allah je njime ukrasio islam, i taj dan je darovao samo muslimanima. To je bajram za vjernike i vrijeme okupljanja u Allahovim, dž.š., kućama.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Najbolji dan u kojem se sunce rodi jeste petak. Na taj dan je stvoren Adem, a.s., tog dana je uveden u Džennet, i na taj dan je izašao iz Dženneta. Sudnji dan će se desiti u petak.“ (Muslim, Džuma, 5/1930; Nesai, Džuma, 4/1372; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/550)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„U danu petka ima jedan trenutak u kojem, kada bi musliman zatražio nešto od Allaha, Allah bi mu to zasigurno ispunio.“ (Buhari, Džuma, 37; Muslim, Džuma, 4)
Nije precizirano koji je to trenutak. Ostao je skriven kako bi vjernici cijelom tom danu posvetili posebnu pažnju, i proveli ga u ibadetu i dovi.
Najbolje djelo koje se može učiniti na taj dan jeste džuma namaz. Uzvišeni Allah kaže:
„O vjernici kada se u petak na namaz pozove, kupoprodaju ostavite i pođite namaz obaviti; to vam je bolje neka znate!“ (Džuma, 9) To je ajet koji džumu namaz čini obaveznim (farz) namazom i istovremeno zabranjuje trgovinu u tom satu.
Dunjaluk i dunjalučka dobra su prolazna, a Ahiret je vječan. Riječima „pođite namaz obaviti“ Allah, dž.š., muslimane poziva na ono što je bolje i vrjednije, govori im: „Pođite onome što će vam donijeti korist na Ahiretu.“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu pojašnjava mjesto džume namaza u vjeri, i kaže: „Džuma namaz je hak; klanjanje džume namaza u džematu je farz svakom muslimanu.“ (Ebu Davud, Salat, 208) Čak se prenosi da će onaj ko tri puta zaredom izostavi džumu namaz, biti uvršten među gafile (nemarni) i da će mu srce biti zapečaćeno. (Buhari, Džuma, 1; Muslim, Džuma, 6; Ebu Davud, Salat, 210)
Prvi džuma namaz
Riječ „džuma“ znači okupljanje. U arapskom jeziku džuma je naziv i za dan petka, iz razloga što je to dan okupljanja muslimana zbog namaza.
Prenosi se da je grupa ensarija, jedne prilike u periodu prije hidžre, ovako predložila:
„Jevreji imaju dan u sedmici kada se okupljaju, a isto tako i kršćani. Odredimo i mi sebi jedan dan kada ćemo se okupljati, činiti zikr Uzvišenog Allaha i klanjati namaz. Jevreji imaju subotu, kršćani nedjelju, a mi odredimo sebi petak. I tako se u petak okupiše kod Esada b. Zurarea, r.a. Klanjali su zajednički namaz od dva rekata koji je predvodio Esad b. Zurare, r.a., a potom održao prigodan vaz. Pošto su taj dan izabrali kao dan okupljanja, nazvaše ga „džuma“ (okupljanje). Nakon tog događaja Uzvišeni Allah je objavio ajet o džumi – ajet koji je potvrdio ono što su oni učinili. Tako je klanjan prvi džuma namaz.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, učinio hidžru, na putu do Medine, prvo mjesto u kojem su odsjeli bila je Kuba. U ponedjeljak, 12. rebiu-l-evvela, prije podne-namaza, Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je počastio dom sinova Amra b. Avfa, r.a., i tu prenoćio. To je period koji se računa kao početak historije islama. Tu je ostao od ponedjeljka do petka. Za to vrijeme je zajedno sa časnim ashabima, r.anhum, napravio mesdžid. Potom su u petak ujutro krenuli na put prema Medini. Vrijeme džume namaza ih je zateklo u dolini Ranuna, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tu održao hutbu i predvodio džumu namaz. (Ragib el-Isfahani, el-Mufredad; Fahruddin er-Razi, Tefsir-i Kebir; Ismail Hakki Bursevi, Ruhu ‘l-bejan; Elmalılı Hamdi Yazir, Hak Dini Kur’an Dili; Ibn ‘Adžibe el-Haseni, Bahru ‘l-medid; Imam Gazali, Ihjau ulumi ‘d-din)
„Kada se na namaz pozove“
„Poziv“ spomenut u ajetu je ezan. A namaz implicira na džumu namaz. Stoga, značenje tog dijela ajeta glasi „kada se prouči ezan za džumu namaz“. Prema riječima Imama Azama Ebu Hanife, rah., i onih koji slijede isti stav, ajetom se implicira na prvi ezan koji se uči kao poziv na džumu namaz. Jer, poziv se realizuje učenjem prvog ezana. Drugi ezan se ne uči sa ciljem pozivanja i obavještavanja ljudi koji su van džamije, nego sa ciljem obavještavanja prisutnih o početku hutbe, te da bi se ispunio sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s. On, s.a.v.s., je učio ezan kada bi se popeo na minber da drži hutbu. Taj ezan je imao dvojaku funkciju; njime su pozivani oni koji su bili van mesdžida, ali istovremeno je bio i naznaka za početak hutbe. Ta praksa se nastavila i u vrijeme hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, r.anhum.
U periodu hilafeta hazreti Osmana, r.a., broj muslimana se znatno povećao. Muslimani su počeli praviti kuće na velikoj udaljenosti od Poslanikovog mesdžida, pa jedan ezan više nije bio dovoljan da dopre do svih muslimana. Tada je hazreti Osman, r.a., odredio još jednog mujezina i zapovjedio mu da uči ezan na mjestu Zevra, kako bi obavijestio muslimane da je počelo vrijeme džume namaza. A kada bi se popeo na minber zbog hutbe, drugi mujezin bi proučio još jedan ezan. Zatim, nakon što bi sišao sa minbera, isti mujezin bi proučio ikamet za namaz. I toj praksi se nije suprotstavio niko od ashaba, r.anhum. Tako je konsenzusom ashaba, r.anhum, uvedeno pravilo da se za džumu namaz uče dva ezana i jedan ikamet. I to se održalo sve do danas.
„Kupoprodaju ostavite i pođite na namaz“
Klanjanje džume namaza, kao i slušanje hutbe ubraja se u zikr Uzvišenog Allaha. Spominjanje Allahova Poslanika, s.a.v.s., pravednih halifa, i bogobojaznih Allahovih robova, zatim, pozivanje na dobro, savjetovanje i vaz, također se smatra zikrom.
Uzvišeni Allah kaže „kada se pozove na namaz, odmah pođite“, što znači u kakvom god da ste poslu, ostavite sve i potrudite se da što ranije dođete u džamiju. Jer, koliko osoba ranije dođe, toliko više dobra stekne. Allahove, dž.š., riječi ukazuju na to, a nikako nisu u značenju zapovijedi da se na džumu dolazi žureći ili trčeći.
Prenosi se da je Hasan el-Basri, r.a., rekao:
„Tako mi Allaha, riječ sa’j spomenuta u ajetu ne dolazi u značenju ‘trčanja nogama’, jer muslimanima je zabranjeno da u džamiju idu trčećim korakom. Naređeno im je da na namaz dolaze smireno i dostojanstveno.“
Sa’j ili brzo hodanje, implicira na dolazak na džumu namaz ranije, draga srca, čista nijeta i skrušeno. Dakle, sa’j u srcu i u nijetu. To je izraz kojim Uzvišeni Allah naređuje da duše vjernika budu poletne i spokojne, i istovremeno zabranjuje da se na džumu namaz ide lijeno ili nevoljko. (Mehmed Vehbi Efendi, Hulusatu ‘l-bejan, Hak Dini Kur’an Dili; Ruhu ‘l-bejan)
Priprema za džumu namaz
Propisi vezani za džumu namaz detaljno su objašnjeni u knjigama ilmihala. Ukoliko nepotpuno ili nedovoljno poznajemo te propise, dužni smo da ih naučimo izučavajući te knjige. Mi ćemo se ovdje dotaći samo nekih pitanja i adaba koji se tiču dana petka i džume namaza:
Lijepo je okupati se u četvrtak navečer, pripremiti čistu odjeću, namirisati se i pripremiti sve kako bi se na džumu namaz moglo krenuti ranije. U četvrtak, nakon ikindija-namaza, računa se da je već nastupio petak. To je, dakle, vrijeme koje ima istu vrijednost kao i dan petak. Stoga je lijepo provesti ga u dovi, istigfaru, učenju Kur’ana i zikru, a noć oživjeti ibadetom.
Ako kupanje ne obavimo u četvrtak navečer, onda to trebamo učiniti u petak ujutro. Ako nismo u mogućnosti ni petak ujutro, onda neposredno pred odlazak na džumu. Jer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Kada dolazite na džumu namaz, okupajte se.“ (Buhari, Džuma, 894)
Imam Šafija, rah., kazuje: „Bez obzira da li sam bio na putu ili kod kuće, da li je bilo ljeto ili zima, kupanje petkom nisam nikad izostavio.“
Stanovnici Medine kada bi se naljutili na nekoga i htjeli da mu kažu naročito ružnu riječ, govorili bi mu: „Gori si od onih koji se ne kupaju petkom!“
U danu petka treba se ukrasiti sa troje: čistoćom, čistom odjećom i lijepim mirisom. Pod čistoćom se podrazumijeva upotreba misvaka, skraćivanje kose i brade, skraćivanje noktiju, i higijena intimnih dijelova tijela.
Pod lijepim mirisom za muškarce podrazumijeva se ugodan miris bez boje. Imam Šafija, rah., prenosi: „Ko svoju odjeću drži čistom, njegove teškoće se smanjuju. Ko koristi lijep miris, uvećava svoju pamet.“ Što se tiče boje odjeće, prednost treba dati bijeloj.
U danu petka lijepo je otići u džamiju ranije, prije namaza. Takvo postupanje ima veliku vrijednost. U džamiju se ulazi smireno i ponizno, sa nijetom da se vrijeme do namaza provede u posvećenosti Gospodaru, daleko od dunjalučkih poslova i govora. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Kada nastupi dan petka meleki sjednu pred vrata džamije. U rukama su im listovi od srebra i kalemi od zlata. Sve ljude koji dođu upisuju prema vremenu njihovog dolaska. Kada se imam popne na minber, oni zatvore svoje spise i priđu da slušaju hutbu. Muslimani koji dođu prvi, stječu nagradu u vrijednosti sadake jedne deve, oni koji dođu drugi dobijaju nagradu u vrijednosti sadake ovce, sljedeći u vrijednosti sadake kokoške i posljednji u vrijednosti sadake jajeta.“ (Buhari, Džuma, 929; Nesai, tom 3 str. 108; Ahmed, Musned, tom 15 str. 247; Darimi, tom 4 str. 468)
Imam Ša’rani, k.s., prenosi: „Čuo sam svoga šejha, Alijju ‘l-Havvasa, kako govori: ‘U kakvom stanju ljudi dolaze na džumu namaz, u takvom stanju će ulaziti u Džennet. Oni koji budu dolazili prvi, oni će prvi ući u Džennet. Oni koji budu dolazili lijeno, posljednji, u tom stanju će ući i u Džennet.’“
Pri ulasku u džamiju čovjek treba paziti na edeb. Ne treba prelaziti preko ljudi kako bi se progurao do prvih safova. Oni koji tako rade oštro su opomenuti. Samo u slučaju kada prednji safovi nisu popunjeni, dozvoljeno je da se polahko, bez guranja, prođe naprijed. Također, zabranjeno je prolaziti ispred klanjača, onim dijelom na kojem čini sedždu. Isto tako, onaj ko klanja treba nastojati da spriječi prolaženje ispred sebe. Ukoliko je moguće, pojedinačni namaz treba klanjati blizu zida ili iza stuba.
Kada imam izađe da drži hutbu, tada više nema ni klanjanja namaza niti pričanja. Ukoliko je neko već započeo namaz, treba nastojati da ga što prije završi ispunjavajući samo ono što je obavezno u namazu, te da se usmjeri na slušanje ezana i hutbe. Ono što važi za one koji su blizu imama, isto važi i za one koji se nalaze udaljeni od njega.
Šutnja je obavezna svima. I ne samo da je zabranjena svaka vrsta priče, nego je zabranjeno i opominjanje onih koji pričaju. U trenutku kada počne hutba jedino što je dozvoljeno jeste slušanje hutbe. Ukoliko neko priča, treba ga opomenuti išaretom a ne riječima. Jer, i onaj ko onome ko priča kaže „šuti“, također je progovorio. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Ako za vrijeme hutbe prijatelju koji priča kažeš da šuti, i ti si kazao ispraznu riječ.“ (Buhari, Džuma, 36; Muslim, Džuma, 11)
Za vrijeme hutbe ne može se učiti tespih, onome ko kihne ne govori se „jerhamukellah“, i ne uzvraća se na selam. Najljepši način slušanja hutbe jeste smireno slušanje, lica okrenutog prema imamu, sjedeći kao u namazu.
„Kupoprodaju ostavite“
Ako bismo postavili pitanje zbog čega je Uzvišeni Gospodar, od toliko poslova kojima se ljudi bave spomenuo baš kupoprodaju, odgovor je sljedeći:
Kupoprodaja ili trgovina je jedan od poslova kojim je čovjek zabavljen svakodnevno, kako bi osigurao svoju opskrbu. Ajet ukazuje na to da se u vrijeme džume trgovina treba obustaviti. Kupoprodaja se najčešće odvija na pijacama, a oni koji borave na tim mjestima u većoj su opasnosti da zaborave na namaz. Stoga je ajet opomena za nemarne.
Uzvišeni Allah kaže „ostavite trgovinu“, što ujedno znači i „ostavite sve što vas odvaja od Allaha, dž.š. Požurite ka zikrullahu. Jer, sve dok ne prekinete vezu sa dunjalukom, u vašim srcima se ne može manifestovati hakikat.“ Drugim riječima: „Požurite ahiretskoj trgovini, ostavite dunjalučku trgovinu! Trčite onome što je vrjednije i bolje, trčite zikrullahu, a napustite ono što je prostije i čija je vrijednost mala – napustite dunjalučku trgovinu!“
„A bolje vam je neka znate…“, što znači „Neka znate da je istinsko dobro zikrullah, to je bolje i vrjednije od bavljenja kupoprodajom i dunjalukom.“ Dakle, ahiretsko dobro je mnogo veće i vječno je.
Ukratko, Uzvišeni Allah nam navedenim ajetom zapovijeda da odmah nakon što čujemo poziv na džumu namaz, napustimo kupoprodaju i sa poletom i željom u srcu krenemo prema džamiji. Svi vjernici koji su obavezani džumom namazom obavezni su da u trenutku kada čuju ezan napuste sve poslove i pođu prema džamiji.
To im je farz. A mustehab je i fadilet (vrlina) da odu u džamiju prije ezana. Napuštanje kupoprodaje, podrazumijeva prekidanje dunjalučkih poslova i razmišljanja o njima, te odazivanje na Allahov poziv.
Ima robova koji hitaju zikrullahu i tijelom i srcem. Drugim riječima, žure Allahu, dž.š., i javno i tajno. Molimo Uzvišenog Allaha da sve pripadnike ummeta počasti time da se na taj način odazivaju Njegovom pozivu. Amin! (Abdulkerim el-Kušejri, Leataifu ‘l-išarat; Omer Nasuhi Bilmen, Büyük İslam İlmihali; Imam Ša’rani, el-Uhudu ‘l-kubra; Ruhu ‘l-bejan; Bahru ‘l-medid; Hulasatu ‘l-bejan; Hak Dini Kur’an Dili; Tefsir-i Kebir)
Uzvišeni Allah najbolje zna.
