U Mrkonjić Gradu danas je otvorena obnovljena Kizlar-agina džamija u okviru manifestacije “Dani vakufa”, koju po 12. put organizira Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH.
Riječ je o džamiji koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici 2005. godine. U tom smislu je njena ponovna obnova od velikog značaja i za cijelo društvo. Nama u Vakufskoj direkciji i Islamskoj zajednici veliko je zadovoljstvo da nakon toliko godina u Mrkonjić Gradu otvorimo džamiju koja će zasigurno, osim svoje namjene, plijeniti srca svih prolaznika i posjetioca ovog grada i kraja rekao je direktor Vakufske direkcije hafiz Senaid Zajimović.
Ocijenio je da ponovno otvaranje džamije na ovim prostorima pokazuje kako Bošnjaci skupa sa svojim komšijama žele graditi mirnu i prosperitetnu državu. Vakuf ne umire i ne nestaje, on je trajno dobro. Dokaz tome je ova džamija i njen vakif Kizlar-aga. Vraćajući džamiju u ovaj grad, mi mu vraćamo dušu i obnavljamo vjerski život. Važno je da se ujedinimo u organizaciji vjerskog života i nastojimo omogućiti da svi građani Bosne i Hercegovine da imaju svoje bogomolje – kazao je Zajimović.
Rehabilitacija objekta je započeta 2013. godine u šestom mjesecu sanacijom postojećih temelja i trajala je do kraja 2014. godine kada je prekinuta zbog nedostatka finansijskih sredstava. U tom periodu je izgrađen objekat džamije, velika kupola, stubovi i lukovi trijema.
U periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, Kizlar-agina džamija zapaljena je i minirana 1993. godine, potom je srušena, a materijal je odvezen na deponiju smeća koja se nalazi na lokalitetu Grabež.
Na zahtjev Muftijstva banjalučkog i MIZ Mrkonjić Grad, Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je putem svojih partnera u Generalnoj direkciji vakufa Republike Turske obezbijedila sredstva za nastavak radova na ponovnoj izgradnji Kizlar-agine džamije. Džamije nas trebaju potaknuti da nastavimo promociju vrijednosti značajnih za ljudski rod. Ovo je prilika i da se podsjetimo na važnost odgojno-obrazovnih ustanova u našim društvima. Vjernici u Mrkonjić gradu, na čemu im čestitam, časno i dostojanstveno žive realnost svog vremena onako kako je to primjereno muslimanima – poručio je prilikom svog obraćanja muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović.
Događaju je prisustvovao i načelnik Općine Mrkonjić Grad Dragan Vođević koji je istakao da ovo okupljanje treba razumjeti kao poziv svim mještanima da se hrabro, odlučno i zajedno usmjere prema budućnosti.
Ovom prilikom je ocijenio da vjerski objekti trebaju biti mjesto susreta i promocije ideje dobrote i međusobnog uvažavanja.
Kako je istaknuto tokom programa, Generalna direkcija vakufa Republike Turske zajedno sa Vakufskom direkcijom Islamske zajednice od 2010. do 2020. godine realizovala je 13 projekata, te da je u toku realizacija još četiri projekta.
Kizlaragina džamija je smještena u centru Mrkonjić-Grada, a parcela na kojoj je džamija bila izgrađena sa istočne strane ograničena je ulicom Sime Šolaje, a sa sjevera i sjeverozapada ulicom Trg kralja Petra (nekadašnji naziv: Ulica 25. novembra). Na udaljenosti od cca 20 m sjeverozapadno od džamije, nalazi se zgrada Općine Mrkonjić-Grad.
Objekti, koji se nalaze u kontaktnoj zoni nacionalnog spomenika, kao i objekti koji su izgrađeni uz gore navedene ulice, su spratnosti prizemlje+sprat (+potkrovlje).
Historijski podaci
Utemeljenjem novog gradskog naselja na mjestu sela Gornja Kloka, u periodu između 30. decembra 1589. i 8. januara 1590. godine, nastaje kasaba Novo Jajce (Yaytse Yenice)(2), koja će se kasnije, kroz nekoliko stoljeća, nazivati Varcar Vakuf(3) sve do 1925. godine, kada, u vrijeme prve Jugoslavije, dobija naziv Mrkonjić-Grad(4). Registriranje vakufname Kizlaraginog vakufa izvršeno je 11-20. februara 1595. godine u Istanbulu.
U vrijeme od 16. stoljeća nadalje, formiraju se i drevni nazivi dijelova grada: mahala Imamovac (po prvom vakufskom imamu), Mečet (po maloj drvenoj džamiji-mesdžidu), Kolobara (staro trgovište), Zavakuf (dio grada iza vakufa), Rijeka (Rika), Zborišće (mjesto za zborove), Uspolje (put prema Trijebovu preko vrela Suljinovac) i mnogi drugi nazivi dijelova grada.
Džamiju je dao sagraditi Mustaf-aga (sin Mehmed-bega, sina Abdulvedudova), dvorski kizlaraga. On je u Gornjoj Kloki podigao i uvakufio: džamiju, mekteb, karavan-saraj (sa 20 odaja, 24 dućana, vodovod i jedan broj knjiga (rukopisa), a sve to navedeno je u njegovoj vakufnami.
“Za održavanje objekata i plaćanje službenika vakufa, uvakufio je 674.000 akči gotovog novca; od toga 59.040 akči da se troši na plate službenika, a 615.060 akči da se dadu u promet (istirbah) uz 10% dobiti, od čega će se podmirivati tekući troškovi.”
Putopisac Evliya Çelebi, koji putuje prostorima bivših jugoslovenskih zemalja sredinom 17. stoljeća, piše: “To je hās paše i vojvodstvo u bosanskom ejaletu, a nalazi se pod Crnom gorom. Sa zapadne strane graniči teritorijom Zadra. To je velika varoš. Ima jedanaest mahala i dvije hiljade daskom pokrivenih kuća, s vinogradima i baščama. Ima više džamija i mesdžida, jednu tekiju, hamam i dovoljan broj dućana. Ovaj je kraj vrlo blizu granice, a unaokolo nema nijednog grada. Kad je Sejdī Ahmed-paša bio bosanski valija, Mlečani su zapalili ovo naselje i mnogo mjesta poharali, ali ga je Sejdī Ahmed-paša poslije lično sagradio. Otkako su na sve četiri strane postavljene karaule i otkako njeni stanovnici svaku noć naizmjenično drže stražu, postali su sigurni. Okolo šehera ima vrlo mnogo vinograda; klima je vrlo prijatna. ”
Tačan datum građenja džamije nije poznat, ali se prema podacima navedenim u dva dokumenta može približno odrediti period nastanka džamije. Naime, prema Kizlaraginoj vakufnami datiranoj iz džumadelahira 1003 (11-20. februar 1595. godine) jasno je da je džamija već bila sagrađena do tog datuma, a prema zapisima na šamadanima iz 1001 (1592/1593), saznajemo da je džamija mogla biti sagrađena i prije 1592. godine. Sve upućuje na zaključak da je džamija nastala u periodu 1591-1595. godina.
U džamiji su bila dva šamadana, od kojih je jedan bio originalan dok je drugi šamadan bio njegova vjerna kopija. Na oba šamadana (u bakarnom dijelu počev od njegovog najšireg dijela, prečnika oko 60 cm, pa idući prema gore do dijela prečnika oko 30 cm) bio je ugraviran identičan tekst sljedeće sadržine:
“Prosvijetljenom srcu Bogu pokornih ljudi neka je jasno i bjelodano da je ovaj šamadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno, aga dvora sreće – darusseade agasi) hadži Mustafa-aga, koji je podigao džamiju u Novom Jejcu (Yenice-i Yaytse) – neka svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan – za ljubav Allahu koji svemu svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo Gospoda koji svim upravlja i sve može, i izreče ovu odredbu Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i pokažu inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) sruče sve nesreće ovoga svijeta.”
Džamija je obnovljena 1873. godine, pod nadzorom tadašnjeg mutevelije Kizlaraginog vakufa, Adžemović Muhameda, što je naznačeno na tarihu, koji se nalazio iznad ulaznih vrata, a neshi pismom su bili uklesani natpisi u stihovima:
”Ova džamija koja bijaše oronula obnovljena je Iz sredstava imovine Darus-Seade hadži Mustafa-agina vakufa. Obnova je uslijedila pod upravom mutevelije hadži Muhamed efendije Adžemovića, Pa je tako ova ukrašena džamija oživjela hiljadu dvije stotine i devedesete godine.”
Kao godine popravki džamije spominju se 1883, 1899 i 1925. Nakon izgradnje džamije, iz Carigrada je donesen veliki ćilim, težak 200-300 kg, kojim je pod džamije bila zastrt i kojeg su austrougarski vojnici, 1878. godine, prilikom pljačke rasjekli na četiri dijela, od kojih se jedan dio i danas čuva u Umjetničkom muzeju u Beču (Kunstmuseum).
Adžemović Muhamed je bio mutevelija Kizlaraginog vakufa, mezar u kojem je bio ukopan nalazio se pored munare, a na nišanu je kao godina njegove smrti zapisana 1310 (1892). Uz džamiju se nalazilo još nekoliko nišana bez natpisa. Poslije Adžemovića, mutevelija Kizlaraginog vakufa je bio Mula Alija Arnautović.
Kizlaragina džamija zapaljena je i minirana 1993. godine, potom je srušena, a materijal je odvezen na deponiju smeća koja se nalazi na lokalitetu Grabež.
