Zvanično osvojenje Bosne i Herecegovine od strane Osmanlija bilo je 1463. iako su veliki dijelovi bili osvojeni još prije ovog datuma. Od tog vremena pa do današnjeg dana Bošnjaci neprestano svake godine odlaze na hadž. U redovima koji dolaze namjera mi je ukratko spomenuti neke podatke koji ukazuju na to koliko su muslimani ovih prostora vodili računa o ovom ibadetu i šta je on predstavljao u njihovim životima i koliku su ljubav imali prema njemu.

Prve hadžije s ovih prostora

Prva osoba s ovih prostora koja se spominje kao hadžija bio je “hadži Mehmed”, zapovjednik tvrđave Hodidjed od 1455. do 1463. Potom se 1477. spominje hadži Husein.[1] Poslije toga imamo sve veći i veći broj hadžija, tako da se, npr., u Mostaru 1585. spominju već 33 hadžije.[2]

Vrijednost hadža – vrijednost osrednje kuće u Sarajevu

Hadž je ibadet koji u sebi sadrži komponente tjelesnog i imovinskog ibadeta. Tako, npr., zekat je ibadet koji je imovinskog karaktera, namaz je tjelesnog, a hadž i tjelesnog i imovinskog. Iz tog razloga odlazak na hadž podrazumijeva i izdvajanje dijela svoje imovine kako bi se obavio ovaj ibadet. Troškovi odlaska na hadž s ovih prostora razlikovali su se od vremena do vremena, te je bitno istaći da je nekad cijena bila mnogo veća nego danas. Historičari spominju da je u određenim periodima iznosila od 3000 do 5000 akči, dok je osrednja kuća u Sarajevu koštala 4000 akči. Iz ovoga vidimo da je cijena hadždža iznosila vrijednost osrednje kuće u Sarajevu, što ni u kojem slučaju nije mala cijena. Također, ako vrijednost hadždža prevedemo u cijenu stoke, ona bi iznosila između 23 i 38 grla krupne stoke ili oko 100–166 grla sitne stoke.[3]

Putovanje na hadž iz Bosne trajalo je oko jedne godine

Pored toga što je vrijednost hadža bila velika, dužina puta na hadž također je  zahtijevala veliku požrtvovanost. Put na hadždž iz Bosne do Mekke i nazad trajao je oko godinu dana. Prema jednom podatku, od polaska iz Travnika do dolaska na Arefat put je trajao 175 dana, uključujući odmor i pauze hadžija, što znači da je samo put do Mekke, bez uračunavanja vremena trajanja obreda i boravka u Mekki i Medini poslije obreda, trajao nepunih šest mjeseci.[4] Neke hadžije znale su mnogo ranije doći u Mekku, kao, npr., hadži Jusuf Livnjak, koji je u Mekku stigao 3 mjeseca prije obreda.[5] Hadži Mustafa Novljanin iz tvrđave Novi odmarao se u Damasku 35 dana.[6] Neke hadžije putovale su brže, a neke sporije, što je logično i zbog samog načina putovanja i dionice, međutim, u svakom slučaju u uobičajenim okolnostima za obavljanje hadža kopnenim putem neophodna je bila godina dana.[7]

Poteškoće putovanja na hadž

Put na hadž povlačio je za sobom i rizik i poteškoće. Bosanske hadžije znale su biti izložene raznim rizicima. Ponekad su ti rizici bile velike vrućine, nepostojanje pitke vode, ponekad oluje i kiše, a onima koji su putovali morem veliki rizici bile su bure. Također, rizik za hadžije predstavljali su i drumski razbojnici i gusari na moru, pa je zato bila velika potreba da se put hadžija osigura. Tako su, npr., 1882. godine na Sredozemnom moru prilikom putovanja na hadždž nestala četverica sarajevskih hadžija. Bilo je direktno naznačeno da su u rukama gusara.[8]

Nalazimo i podatak da je 1559. godine bosanske hadžije predvodio “emirul-hadž” i brinuo se o njihovoj sigurnosti na putu. Ova osoba birana je iz viših vojnih struktura na području Bosne.[9] Ova činjenica govori nam koliko su muslimani ovih prostora pridavali pažnju ovom ibadetu te vodili računa o sigurnosti hadžija. Godine 1748. Hadži Mustafa Bošnjak Muhlisi, govoreći o vojsci koja osigurava hadžije, kaže: “Divna je to služba na Allahovom putu!”[10]

Ljubav prema hadžu

Ako budemo posmatrali socio-ekonomski položaj naših hadžija kroz prošlost, primijetit ćemo da među hadžijama nalazimo i bogataše i siromahe, kao što nalazimo i zanatlije, trgovce, ulemu, kadije, nosioce raznih funkcija i slično, znači, sve slojeve društva. Ono što bih iznio ovdje jesu neki podaci o nekim hadžijama koji uistinu ukazuju na jednu posebnu ljubav prema ovom ibadetu. Od tih primjera jesu sljedeći:

Hadži Hasan pješke otišao u Mekku 1774/5.

Hadži Mehmed također pješke otišao na hadždž 1779/80.

Hadži Ibrahim, koji je živio i zarađivao od čišćenja nužnika, otišao na hadždž 1778/9. i, kad se vratio, nastavio živjeti od istog posla.

Hadži Salih Katić uzeo plaću za 10 godina unaprijed kako bi mogao obaviti hadždž i umro na hadždžu!

Hadži Salih Cigić prodao svoj imetak i otišao na hadždž.

Hadžije Salih Žmiro, Džedžibilić, Karaibrahimović i Husko bili su prijatelji, te su prodali nekretnine, međusobno se pomogli i tako otišli na hadždž.

Priredio : hfz. Dževad Gološ

NASTAVIĆE SE

Izvor naslovne fotografije: Tuzlarije

saff.ba

____________________

The post Bošnjaci i hadž appeared first on Moj džemat.

Zahvala pripada samo Allahu. Od Njega pomoć, uputu i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla nas samih i od naših ružnih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On na stranputici učini, niko ga ne može uputiti.

Svjedočim da nema drugog boga osim Jedinog Allaha. On nema sudruga i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.

Zaista je najistinitiji govor Allahova Knjiga, a najbolji put je Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, put. Najgore stvari su uvođenje novotarija u vjeru. Svaka novotarija vodi u zabludu.

Šehadet (arapski: شهادة) je temelj islamskog vjerovanja.

Šehadet je uslov za pristup u vjeru. Da bi neko bio musliman potrebno je da srcem vjeruje i jezikom posvjedoči u Allahovo jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo. Da bi neka osoba bila smatrana muslimanom od strane drugih ljudi, potrebno je da izgovori šehadet u prisustvu najmanje 2 svjedoka muslimana:

NA ARAPSKOM JEZIKU:

لَا اِلَهَ اِلَّا اللهْ مُحَمَّدُ الرَّسُولُ اللهْ

KAKO PRAVILNO IZGOVORITI:

La illahe illallah Muhammedun Resulullah

PREVOD (ZNAČENJE) NA BOSANSKOM JEZIKU:

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.

UZ IZGOVORENI ŠEHADET PRIHVATATE ISLAM

( PRELAZITE UKOLIKO NISTE MUSLIMAN ILI MUSLIMANKA )

Izgovor i potvrda – prvi uvjet šehadeta

Ukoliko čovjek želi ući u islam i ukoliko želi da se nad njim sprovode propisi islama mora potvrditi i izgovoriti riječi tewhida: ešhedu en la ilahe illAllah we ešhedu enne muhammeden abduhu we resuluhu – svjedočim da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhahammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik. Ko odbije, a u stanju je da ih izgovori, nije musliman i njegov krv i imetak nisu zaštićeni.

The post Šta je to šehadet? appeared first on Moj džemat.

Naš Gospodar u Kur’anu spominje važnost i ljepotu bračne veze: „On je Taj koji vas od jednoga čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista, zahvalni!” (prijevod značenje Kur’ana, El-E’araf, 189.)

Allah, subhanehu we te’ala, je stvorio čovjeka i ženu kako bi Ga obožavali; ali pored tog cilja, Allah je dunjaluk učinio testom za nas.

Allah je takođe uspostavio zaista prelijepu vezu između muža i njegove supruge, kao što to spominje u Svojoj Knjizi:  „I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (prijevod značenja Kur’ana, Rum, 21.)

Potpuno je jasno da su muž i žena jedno drugom izvor spokoja i smiraja. Kada se dvije duše susretnu, one mogu imati određene različitosti – različite prirode, navike i životne stilove.

Stoga, neophodno je da mladenci koji su nedavno stupili u bračne vode provedu neko vrijeme zajedno, i pokušaju razumjeti međusobne potrebe. ‘Medeni mjesec’ je s te strane bitan za zdrav početak bračnog života i pomaže razvoju osjećaja ljubavi i brige jedno za drugo. Oboje, i muž i žena, trebaju nastojati da razumiju prirodu onog drugog, šta im se dopada, a šta im smeta, i trebaju postupati u skladu s tim. Takođe, trebaju se više skoncentrisati da ispune svoje obaveze, da poklanjaju bračnom partneru ljubav, brigu i pažnju, a ne da svoju pažnju usmjere samo na očekivanja i zahtjeve.

U nastavku donosimo nekoliko savjeta za mladence kako da im početak braka otpočne na pravi način.

Savjeti za muževe:

– Trebaju stalno nastojati da hvale i cijene trud svojih žena, a to je posebno važno u prvim danima braka.

– Njihove žene zaslužuju ljubav i pažnju, jer su veoma osjetljive i emocionalne. One su ostavile svoje roditelje i voljene da bi živjele s njima.

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na nekim njegovim putovanjima i imao je roba, habešijskog dječaka, kojeg su zvali Endžeš. On je gonio i vodio deve (tj. vodio je deve na kojima su jahale žene i među njima je bila Ummu Sulejm), pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško tebi, Endžeša, polagano vodi staklene boce!”, a u drugoj se predaji navodi:“Nemoj polomiti staklenke!” (Muslim, 2323)

– Šetnje, kupovina i zajedničke igre su veoma važne za njihove supruge, pa trebaju o tome povesti računa, shodno svojim mogućnostima.

– Trebaju održavati dobre odnose s ženinom porodicom, ukazati im poštovanje i povremeno odvesti ženu u obilazak roditelja i rodbine. Ovo bi veoma usrećilo njihove supruge.

Savjeti za supruge:

– Trebaju nastojati održavati dobre veze s muževom porodicom, i ne bi se trebali žaliti na njih svome mužu.

– Trebaju nastojati da se uljepšaju za svoje muževe; da obuku lijepu odjeću, da iskoriste šminku i parfem, naravno sve u skladu s granicama koje je postavio naš Gospodar. Ovaj savjet ste možda već čuli, ali zaista zna usrećiti muževe i učiniti da se osjete posebnim.

– U prvim danima braka, trebaju pokušati razumjeti i navići se na raspoloženja i muževe navike.

– Trebaju saznati koju hranu muž voli da jede, i pripremati je, u skladu s mogućnistima. Rečeno je da put do muževog srca ide preko stomaka.

– Muževe trebaju dočekati s osmijehom na licu, i dobro raspoložene.

– U muževom odsustvu, trebaju čuvati njegovu čast.

Na kraju, ne zaboravite da često učite slijedeću kur’ansku dovu: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” ( prijevod značenja Kur’ana, El-Furkan,74.)

The post Savjeti za mladence – kako uljepšati početak braka? appeared first on Moj džemat.

DEFINICIJA

reg. isl. otvoreni lijes za donošenje do groba (muškarci), odn. za ukop (žene)

ETIMOLOGIJA

tur. ← arap. tābūt

Tabut je muslimanski ležaj za mrtvaca,nosiljka za mrtvaca,nije ni mrtvački sanduk ni  mrtvački  kovčeg kako mnogi prevode. Kod muslimana nema sanduka i ni kovčega. Tabut je otvorena nosiljka (ležaljka) za mrtvaca – mrtvačka ležaljka u koju se stavlja meit (mrtvac) umotan u čaršaf; moglo bi se reći to je neki vid polu sanduka bez gornjeg dijela i poklopca.

The post Šta je to tabut? appeared first on Moj džemat.

1.Takvaluk i sabur !

Prvo na što svaka osoba koja je odlučila obaviti hadž treba obratiti pažnju i čime se treba okititi za svoje putovanje jeste takvaluk – bogobojaznost i sabur – strpljivost . To je najbolja opskrba koju hadžija sa sobom treba ponijeti i na koje se stalno treba podsijećati u toku svoga putovanja na hadž . Tome nas podučava Gospodar svijetova u kur anskom ajetu :,,… ” i onim što nam je potrebno za put -snadbijte se . A , najbolja opskrba je bogobojaznost .”

2.Higijena i lijekovi !

Sa sobom ponijeti osnovne stvari koje su potrebne za higijenu u toku boravka na hadžu . Tokom cijelog putovanja voditi brigu o higijeni . Osobe sa zdravstvenim problemima obavezno sa sobom ponijeti potrebne lijekove.

3.Odijeća i obuća !

Prilikom samog polaska na hadž nema potrebe preopterečivati se odijećom . Poželjno je ponijeti odijeću koju smatramo zastarijelom i koju nakon hadža možemo baciti . Uostalom odijeću koja nam je potrebna možemo kupiti i u Medini i Mekki po jako niskim cijenama . Kada je u pitanju obuća , preporučujem obuću (papuče) koja je razgažena i za koju smo sigurni da nam neće stvarati probleme poput žuljeva i sl. što nam prilikom samog obavljanja hadža može predstavljati veliki problem .

4.Let za Medinu !

U avionu nije dozvoljeno unositi : noževe , kašike , noktarice … Naš let za Medinu je direktan iz Sarajeva  i traje negdije oko 4 sata . U toku leta organizirana su predavanja , zikr , učenje Kur ana i sl. kako bi se na taj način popunilo vrijeme leta do Medine . Preporučljivo je posvetiti se što više zikru i učenje dova , te se na taj način pripremiti za susret sa gradom Resulullaha .

5.Dolazak i boravak u Medini !

Po dolasku u medinski aerodrom obavlja se ustaljena procedura . Nakon toga hadžije autobusom putuju do hotela gdije se smiještaju  i prepuštaju individualnim ibadetima – odlasku na namaze u Poslanikovu džamiju .

Lijepo je po dolasku u hotel i nakon što se smijestimo , istuširati se i obući naljepšu odijeću te s nekim ko je već boravio na hadžu zijaret učiniti Revdu u kojoj se nalazi i kabur Poslanika r.a. i h. Omera r.a. Svakako u toku boravka u Medini hadžije će sa svojim vodićem organizovano obići Revdu . Također se jedan dan koristi za obilazak znamenitosti Medine (brdo Uhud , Mesdžidu – l -Kibletejn i Mesdžid Kuba) . U toku boravka u Medini hadžija se treba što više posvetiti ibadetu i  nastojati zijaretiti što je više moguće Revdu . Najbolji termin za zijaret Revde je ste iza ponoći , kad je manja gužva . Boravak u Medini treba da bude jedna vrsta odmora i pripreme za obavljanje hadža . Zato preporučujem da se hadžije ne izlažu velikom naporu .

6.Kupovina hedija !

S obzirom da svaki hadžija  sa samim polaskom od kuće opterećuje sebe kupovinom hedija itd. savijetujem  da se kupovina hedija obavi prilikom boravka u Medini , jer za kupovinu u Mekki se ima manje vremena i same cijene u Mekki su znatno veće nogo u Medini . Sve što se želi kupiti može se nabaviti u robnim kućama koje se nalaze u blizini Poslanikove džamije . Također , hadžija se ne treba opterećivati i kupovinom mnogo hedija jer dozvoljena kilaža za avion jeste 20kg .

7.Pripreme za odlazak u Mekku !

U toku boravka u Medini organizator će odrediti termin polaska za Mekku . Svaki hadžija u Medini dobit će svoj ihram – hadžijsku odjeću . Prije polaska za Mekku hadžije će se okupati , obući ihrame ,  zatim organizovano autobusima krenuti prema Mekki . Nakon izlaska iz Medine hadžije će svratiti na mikat Zul – Hulejfa , gdije će klanjati 2 rekijata i učiniti  nijjet za obavljanje umre . Nakon nijeta za umru treba posebno voditi računa o  svom ponašanju , jer s oblačenjem ihrama nastaju ihramske zabrane i to : oblačenje šivene odijeće (muškarcima) , uklanjanje dlaka , rezanje noktiju , pokrivanje glave (muškarcima= , sklapanje bračnog ugovora , spolni nadražaj , spolni odnos , ubijanje divljači i mirisanje . Savjetujem da u toku putovanja što više se posvetiti zikru , učenju dova i Kur ana . Nakon što donese nijjet , hadžija će početi učiti telebijju koja glasi :

“Telbijja glasi!”

“Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde, ven-ni mete leke ve-l-mulk, la šerike lek”

Značenje glasi:

” (Odazivam Ti se, o moj Allahu, odazivam ! Odazivam Ti se , Ti nemaš sudruga , Odazivam Ti se!Samo Tebi pripada vlast i svaka hvala i kod Tebe je svaka blagodat, Ti nemaš sudruga)”

Telbijju je pohvalno što češće ponavljati . Muškarci je uče glasno , a ženama je pohvalno da uče tihim glasom .

8.Dolazak u Mekku !

Po dolasku u Mekku hadžije se smiještaju u hotel i odmaraju se . Nakon kračeg odmora hadžije organizovano odlaze u Harem kako bi obavili umru . U obred umre spada sljedeće :

-obaviti 7* TEVAF oko Kabe.

-obaviti 2 rekata iza Mekami – Ibrahima.

-obaviti 7*sa j između Saffe i Merve

-nakon sa ja hadžije obavljaju brijenje glave ili šišanje.

Nakon što se na ovaj način obavi umru , hadžije se vračaju u hotel , obave kupanje i oslobađaju se ihrama . Tokom boravka u Mekki hadžije koriste odjeću koja im odgovara , odlaze u harem na namaze . Također , hadžije trebaju nastojati da što više vaktova klanjaju u Haremu (Kabi) jer namaz kod Kabe vrijedi 100 000 namaza .

9.Pripreme za Arefat !

Osmog zul – hidžeta uvečer hadžije ponovo oblače ihrame , i organizovano autobusima u toku noći odlaze na Arefat . S oblačenjem ihrama nastaju iste zabrane kao i prije . Savijetujem da hadžija sa sobom ima manji ruksak ili torbu u kojoj će nositi laganu hranu i piće .

10.Boravak na Arefatu !

Dan Arefata , 9. Zu – l -hidžre , hadžije provode u ibadetu . Na Arefatu hadžije spajaju podne i ikindiju  . Dosad se uobičajno učenje zajedničke dove na Arefatu . Preporučujem da svaki hadžija individualno provede određeno vrijeme u stajanju , učenju dova , Kur ana .

11.Odlazak na Muzdelifu i  sakupljanje kamenčića !

Pred akšam hadžije organizovano autobusima odlaze s Arefata na Muzdelifu . Na muzdelifi spajaju akšam i jaciju – namaz provode određeni dio noći . Također tokom boravka na Muzdelifi hadžije sabiru 49 kamenčića .

12.Odlazak na Minu !

Pred zoru hadžije organizovano kreću ka Mini . Po dolasku na Minu hadžije obavljaju prvo bacanje kamenčića (7 kamenčića) na Veliko džemre . Potom hadžije odlaze u hotel , obave brijanje glave ili šišanje  , zatim obave kupanje  i oslobađaju se ihrama . Po dolasku u hotel preporučuje se odmaranje kako bi se što lakše obavio hadžiski tevaf i sa j . Nakon odmora hadžije istu ili sljedeču noć odlaze u harem radi obavljanja hadžijskog tevafa i sa j . Preostala dva dana bajrama hadžije nakon podne odlaze  na Minu radi bacanja kamenčića . Oba dana obavlja se bacanje kamenčića na tri džemreta po 7 kamenčića. Hadžije koje iz zdravstvenih razloga nisu u mogučnosti obaviti navedena bacanja mogu zadužiti drugu osobu da im to učini .

13.Oprosni tevaf i odlazak kući !

Pred odlazak kući hadžije odlaze do harema gdje obavljaju oprosni tevaf . Potom se hadžije organizovano prevoze do aerodroma u Džiddi . Nakon procedure na aerodromu hadžije direktnim letom vraćaju se nazad u BiH ili odakle dolaze iz drugih država širom svijeta .

The post Pripreme za hadž – upute prilokom obavljanja hadža appeared first on Moj džemat.

mȅstve ž. mn

DEFINICIJA

reg. duboka obuća od meke kože, tankog poplata, bez potpetice; kućne papuče

ETIMOLOGIJA

tur. mest ← perz. mes: koža

MESH PO MESTVAMA

Mestve su obuća koja prekriva cijelo stopalo do iza članaka.

40. Šta je mesh po mestvama?

Mesh po mestvama je sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Prenosi se od Mugire ibn Šu'be da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao napolje radi fiziološke potrebe, a Mugire ga je slijedio s posudom punom vode, te mu je posipao nakon što je obavio nuždu. Poslanik, salla llahu alejhi ve sellem, je uzeo abdest i potro svoje mestve.” (El-Buhari)

41. Koji su uslovi za ispravnost mesha po mestvama?

Uslovi za ispravnost mesha po mestvama su:

– Obuvanje mestvi nakon uzimanja abdesta;

– Da mestve pokrivaju stopala do iza članaka;

– Mogućnost kretanja u njima makar jedan fersah (jedinica mjere za dužinu koja iznosi tri milje, odnosno 2250 m ili po drugom mišljenju 7 odnosno 8 km);

– Nepostojanje većih rupa na mestvama;

– Da ne propuštaju vodu;

– Da stoje uz nogu bez pritezanja.

42. Kako se čini mesh po mestvama?

Mesh po mestvama se čini tako što se pokvašenim razmaknutim prstima (najmanje tri prsta) potre vanjski gornji dio mestve, od nožnih prstiju prema zglobovima, desnom rukom desnu nogu, a lijevom rukom lijevu nogu.

Prenosi se od Mugire ibn Su'be da je rekao: “Vidio sans Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je urinirao a onda je došao, uzeo abdest i mesh po mestvama učinio Stavio je desnu ruku na desnu mestvu, a lijevu ruku na lijevu mestvu, pa je zatim gornji njihov dio potro jednom Kao da gledam prste Allahova Poslanika, sallallahu alejhi v sellem, na njegovim mestvama.”

(El-Bejheki, Ibn Ebu Sejbe)

43. Koliko traje mesh po mestvama?

Mesh po mestvama traje 24 sata za mukima (onog ko je kod svoje kuće) i 72 sata za musafira (putnika).

Iz knjige: PITANJA I ODGOVORI O NAMAZU

Autor: Mr. Asmir Crnovršanin

The post Šta su to mestve i kako se uzima abdest preko mestvi? appeared first on Moj džemat.

Strah od hidžaba i marame je aktuelno pitanje, posebno u zapadnim zemljama (a vidimo da pogađa i BiH, primj. prev.). U čemu leže uzroci tolikog otpora spram jednog odjevnog predmeta? U slijedećim redovima ćemo ih pokušati objasniti.

Hidžab ukazuje na identitet i vjeru žene muslimanke

Šta vam prvo padne na um kada vidite ženu koja nosi hidžab? Bez ikakve sumnje, povezat ćete hidžab s islamom i vjerom žene koje ga nosi. Više nego bilo koji drugi odjevni predmet, hidžab je najvažniji faktor prepoznavanja muslimanki širom svijeta. S ovom snažnom asocijacijom dolazi i mnoštvo predrasuda, osjećaja tajanstvenosti (”Ima li ona kosu?”;”Kupa li se u marami?” i sl.), pretpostavki, umišljanja i straha. Za mnoge nemuslimane, hidžab predstavlja religiju koja im je strana i nerazumljiva. A prirodna je pojava da ako se bojiš neke vjere, plašiš se i njenog javnog i transparentnog praktikovanja.

S druge strane, islamofobični medijski publicitet utječe i na negativan odnos pojedinih muslimanki spram hidžaba. U medijima se ciljano naglasak stavlja na loše osobine nošenja marame, a zanemaruju se drugi problemi koji utječu na kvalitet života muslimanki širom svijeta. Ta medijska pompa i negativan stav okoline dovode do pojave ružnih osjećanja u muslimankama te posljedičnog gubljenja volje za učenjem o svojoj vjeri i protivljenja marami i onima koje je nose.

Hidžab se povezuje s zlostavljanjem i kršenjem osnovnih ljudskih prava

Među muslimanima se je pojavila škola mišljenja koja smatra da su islamski propisi mijenjani zbog mržnje spram ženskog roda. Oni tvrde da su prijašnji islamski učenjaci u sebi nosili nepodnošljivost spram ženskog spola i da su tumačili Kur’an i hadise kako bi udovoljili ličnim interesima i krajnjem cilju: zlostavljanju žena i kršenju njihovih prava. A pošto je po njima islamsko pravo (fikh) leglo muškog šovinizma, otuda je i hidžab samo iskaz mržnje i lošeg statusa žene u islamu. Pojedini krugovi na Zapadu su ovakva tumačenja islama jedva dočekali opisujući ih kao dah svježeg vazduha i oslobađanje od vjekovnih okova.

Međutim, svako ko ima iole znanja o islamu zna da ovo mišljenje nema nikakvog uporišta i svrhe. Umjesto da tragamo za mudrostima koje se kriju u naredbama Allaha, dželle še’nuhu, ovakvi stavovi se nedobronamjerno koriste u borbi protiv islama i hidžaba. Moramo priznati da u muslimanskim zajednicama zna biti kršenja pojedinih prava žena i duplih standarda, ali su to pojedinačni slučajevi koji nemaju dodirnih tačaka s islamskim učenjem. Inače je pitanje zlostavljanja žena i njihovih prava globalno pitanje i pogađa sve vjere i kulture.

Hidžab nije usklađen s zapadnjačkim ”modnim trendovima”

Nošenje hidžaba na Zapadu u najmanju ruku predstavlja izazov. Savremeno odijevanje uključuje nošenje odjeće koja više otkriva, nego prekriva, pa zato nije čudno da se među mnoštvom oskudno (ne)odjevenih, žena muslimanka može osjetiti usamljeno. Ali i ponosno. Muslimanka je ponosna jer nije toliko površna i bez samopoštovanja pa da je drugi mogu ubijediti da obuče dvodijelni kupaći kostim samo kako bi se uklopila u društvo. Umjesto toga, ona cijeni sebe i svoju vjeru i ne osjeća potrebu da sama sebe ponižava prihvatajući način oblačenja koji je istinsko zlostavljanje i vodi ka seksualizaciji žena i djevojaka.

Ne iznenađuje da se podaci Američke Psihološke Asocijacije (American Psychological Association – APA) u potpunosti slažu s prethodno izloženim. Još 2007. je par istraživanja koje je spovela APA na temu seksualizacije djevojčica ukazalo na opasnost savremenih modnih trendova i njihov štetni utjecaj na zdravi razvoj djevojčica. U svom izvještaju oni su definisali seksualizaciju kao jedan od sljedećih fenomena:

Vrijednost neke osobe dolazi samo iz seksualne privlačnosti i aktivnosti, a na štetu drugih ljudskih osobina i njihovog potiskivanja;

Djevojčicama se nameće standard koji izjednačava fizičku privlačnost (usko definisanu) s seksualnom atraktivnošću;

Djevojčice i kasnije žene postaju seksualni objekti te služe samo za zadovoljavanje tuđih seksualnih prohtjeva;

Seksualnost se nameće djevojčicama na štetne načine koji utječu na njihov emocionalni i psihički razvoj.

Ovi koncepti se mogu jednostavnije razumjeti ako opišemo jedno istraživanje koje je sprovela APA. Dvije skupine djevojčica su stavljene u svlačionicu. Jednoj grupi je naređeno da se obuku u kupaće kostime, a druga skupina je za zadatak imala da obuče majice dugih rukava. Potom su djevojčice iz obje skupine morale da sjednu ispred velikog ogledala i da rade test iz matematike. Rezultati su pokazali da su djevojčice u dugim majicama ostvarile mnogo bolje rezultate nego prva skupina u kupaćim kostimima.

Zašto? Djevojčice u kupaćim kostimima su bile preokupirane s svojim izgledom, i nisu bile u stanju da se skoncentrišu na test. E, sad samo zamislite kakvog utjecaja na um djevojčica ima svakodnevna izloženost reklamama, crtićima, filmovima, muzičkim spotovima, magazinima, i sl. koji svi predstavljaju žene i djevojke kao seksualne predmete.

Manjak razumijevanja i poštovanja spram islamskih učenjaka

Zapadni advokati i pravnici bi se zgrozili na pomisao da neki laik i neznalica uzme sebi za pravo da tumači zakone njihove države i njihov smisao i primjenu. A s druge strane, mnogi ljudi žive u uvjerenju da islamsko pravo može tumačiti svaki pojedinac u skladu s svojom ličnom interpretacijom i prohtjevima. Kao što advokat provede više godina stičući svoju titulu, tako je islamskom pravniku potrebno i vremena i truda u izučavanju Šerijata. Koliko treba čovjek da izdvoji zekata? Koji su uvjeti bračnog ugovora? Na ova i slična pitanja se NE MOŽE davati odgovor bez poznavanja oblasti islamskog prava.

Trebamo se zapitati, zar više cijenimo neko drugo zakonodavstvo od islamskog, a zaboravljamo da je Thomas Jefferson upravo na islamkom pravu bazirao Deklaraciju nezavisnosti i Ustav SAD-a.

Raskorak između vanjskog izgleda i ponašanja muslimana

Veliki uzrok ”hidžabofobije” je raskorak između ponašanja pojedinih muslimana i njihovog vanjskog izgleda. Ljudi obično povezuju hidžab s čednošću i pobožnošću. Svakako, izvršavanje Allahovih naredbi je dobro djelo samo po sebi; a nositi hidžab na Zapadu jeste borba i iskušenje. Međutim, moramo razumjeti da je moguće izvršavati neke od vjerskih imperativa, ali griješiti u drugim aspektima, bez obzira da li to bilo vidljivo drugim ljudima, ili ne. Mi smo svi ljudi, podložni slabostima i upadanju u grijehe. Ali kada žena u hidžabu npr. javno opsuje, ili bude nepristojna – istovremeno se šalje i negativna poruka. Neko odmah primijeti tu grešku i koristi je kao argument protiv hidžaba i islama. Vanjska djela jedne muslimanke postaju tako i instant pozivnica za osude i napade na čitav ummet. Niko se od nas ne bi trebao baviti problemima drugih ljudi, i osudama i napadima na njihove časti i ličnosti. Umjesto toga, trebali bismo se pozabaviti s stalnim duhovnim putovanjem ka Allahu, subhanehu we te’ala.

Na kraju, niko se ne bi trebao plašiti jednog od vanjskih obilježja islama, a to je hidžab. Našim djelima utječemo na širenje pozitivne slike o islamu, pa nemojmo ljude odbijati od vjere, tako praveći neprijateljstvo među nama. Muslimanske zajednice bi se trebale brinuti oko preporučivanja dobra i sprečavanja širenja zla, i doprinijeti širenju atmosfere dijaloga, njegujući ljubav i poštovanje među muslimanima.

Preveo i obradio: Nedim Botić

The post Zašto se ljudi boje – hidžaba? appeared first on Moj džemat.

Nekada su određeni postupci strogo zabranjeni vjerom, ali njihovo činjenje ne kvari abdest, tako da spominjanje tih postupaka nikako ne znači njihovo odobravanje, već isključivo pojašnjavanje i ukazivanje ljudima na određene postupke za koje ljudi smatraju da kvare abdest, a oni ustvari ne kvare abdest.

Evo nekih od tih djela i postupaka:

1- Da li ste znali da možemo tvrditi da određene stvari kvare abdest samo ako za tu tvrdnju posjedujemo validan dokaz: kur’anski ajet, vjerodostojan hadis Allahovog Poslanika, jednoglasan stav islamskih učenjaka (konsenzus) i ispravnu analogiju?

2- Da li ste znali da vulgaran govor, kao i psovka (osim one psovke za koju su učenjaci kazali da je djelo koje izvodi iz vjere), ne kvari abdest? Međutim, to ne znači da je dozvoljeno izgovarati vulgarne riječi i psovati.

3- Da li ste znali da dodirivanje nečistoće ne kvari abdest? Naime, osoba koja dotakne nečistoću treba da je ukloni prije nego što počne sa namazom, dok samo doticanje nečistoće ne kvari abdest.

4- Da li ste znali da odsijecanje nokata, šišanje kose, uklanjanje dlaka ispod pazuha ne kvari abdest?

5- Da li ste znali da konzumiranje duhana ne kvari abdest? Međutim, to ni u kom slučaju ne znači da je konzumiranje duhana dozvoljeno. Konzumiranje duhana je zabranjeno na osnovu mnogih dokaza koji zabranjuju konzumiranje štetnih stvari, kao i na osnovu dokaza koji zabranjuju nanošenje štete sebi i drugima.

6- Da li ste znali da gledanje u žene ne kvari abdest, bez obzira da li se radilo o supruzi ili nekoj ženi s kojom muškarac može stupiti u brak, bez obzira da li čovjek kod žene vidi ono što mu je dozvoljeno da vidi ili vidi ono što nije dozvoljeno da vidi? Također, to ni u kom slučaju ne znači da je dozvoljeno gledati žene strankinje.

7- Da li ste znali da skidanje mahrame-hidžaba, kada su u pitanju žene, ne kvari abdest, pa makar to bilo pred onim ko ne smije da vidi njene ukrase? To ni u kom slučaju nije odobravanje otkrivanja žena pred muškarcima koji sa njom mogu stupiti u brak.

8- Da li ste znali da nošenje odjeće ispod članaka, kada su muškarci u pitanju, ne kvari abdest? Ali, to ne znači da je dozvoljeno nositi odjeću ispod članaka.

9- Da li ste znali da erekcija (ukrućivanje) spolnog organa, kao i osjećaj nagona strasti, ne kvare abdest, sve dok čovjek ne doživi ejakulaciju, kada je obavezan okupati se, ili dok se ne desi da iz spolnog organa isteče mezij ili vedij koji će uzrokovati kvarenje abdesta?

10- Da li ste znali da sam ulazak u nužnik (bez obavljanja fiziološke potrebe) ne kvari abdest?

11- Da li ste znali da zvukovi u stomaku koje čovjek čuje (poznato u narodu kao “krčenje crijeva”) ne kvare abdest, za razliku od ispuštanja vjetra koji kvari abdest?

12- Da li ste znali da korištenje šminke, ulja za kosu, kao i stavljanje kane na ruke i na kosu ne kvari abdest?

13- Da li ste znali da hranjenje djeteta iz prsa (dojenje) ne kvari abdest dojilji?

14- Da li ste znali da slušanje muzike ne kvari abdest? Međutim, to ni u kom slučaju ne znači da je slušanje muzike dozvoljeno.

15- Da li ste znali da bespravno uzimanje tuđeg imetka (krađa) ne kvari abdest? Ali, to ni u kom slučaju ne znači da je krađa dozvoljena.

16- Da li ste znali da rukovanje sa nevjernikom ili nevjernicom (ako su u pitanju žene) ne kvari abdest?

17- Da li ste znali da razgovor sa ženom koju čovjek prosi, kao i razgovor sa drugim ženama, ne kvari abdest?

18- Da li ste znali da bijelo pranje kod žene neće pokvariti abdest osim u slučaju ako se pojavi na ulazu spolnog organa, dok ako žena osjeti u unutrašnjosti spolnog organa postojanje bijelog pranja, bez pojavljivanja, to neće kvariti abdest?

19- Da li ste znali da žena neće izgubiti abdest ako vidi muškarca, bez obzira kojeg muškarca i koji dio njegovog tijela vidjela? Također, to ne znači da je ženi dozvoljeno da gleda u stidne dijelove tijela muškaraca koji sa njom mogu stupiti u brak.

The post Da li ste znali da ove stvari (postupci) ne kvare abdest? appeared first on Moj džemat.

Povodom Dana džamija, koji se obilježava 7. maja, danas je hutbu u džamiji Ferhadiji u Banjoj Luci kazivao muftija Smajlović.

U znak sjećanja na dan kada je u Banjoj Luci 1993. godine minirana Ferhadija džamija, Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 7. maj je proglašen Danom džamija. Obilježavanje ovog dana podsjeća na stradanje, potpuno rušenje ili oštećenje velikog broja džamija, mesdžida i drugih vakufskih objekata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

– Islamska zajednica je 7. maj proglasila Danom džamija. U okviru programa obilježavanja planirani su brojni sadržaji koji usmjeravaju ljudsku pažnju na dobročinitelje koji grade, iako je povod rušenje, na ovaj dan, najljepših banjalučkih džamija, Ferhadije i Arnaudije. Taj čin je otkrio rušilačku i destruktivnu narav u ljudskom rodu s kojom su čestite osobe prinuđene živjeti u stvorenom svijetu na vlastitoj životnoj putanji – kazao je muftija Smajlović.

On je istaknuo da muslimani nastoje djelovati konstruktivno, korisno, biti od onih koji vole život, koji grade i u društvenim odnosima nastoje uspostavljati ljubav i razumijevanje.

– Čestite osobe podižu građevinska zdanja, oplemenjuju međuljudske odnose, unapređuju kvalitetu porodičnog života promovirajući vrline za pravilo življenja, usprkos nastranim pojedincima koji potiču rušilačku svijest. Muslimani grade i jačaju sve elemente društvenog života kao bi štitili sebe i čuvali vrijednosti koje ljudski rod treba koristiti u stvorenom svijetu! Musliman potvrđuje svoje opredjeljenje za dobra djela prema Uputi koju dariva Uzvišeni Allah: ‘Dobročinitelju dariva lijep život u ovome svijetu a na budućem ga čeka još bolja nagrada…’ (K, 16:30) Građenje i održavanje je dobro djelo koje podstiče svaku osobu na uspjeh. Ove riječi su poticaj razboritim osobama da ustraju u promociji vrlina gradnje, održavanja i obavljanja ibadeta u džamijskom prostoru – naglasio je on.

Dodao je da muslimani žive toleranciju kroz učenje i pobožnost u džamijskom prostoru.

– Neizmjerna dobrota i blagost ne isključuje oprez i razvijanje zaštite od ljudskih nastranosti, nasilja i bolesti poput vandalizma, fašizma, genocida i svakog oblika nasilja!

Podrška graditeljima, jačanje čestitih u društvu koji znaju da prihvatanje drugog i drugačijeg nema alternativu i da je to jedini način očuvanja i unapređivanja života ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i širom svijeta. Muslimani s prostora Bosne i Hercegovine mogu i trebaju biti most razumijevanja i tolerancije između Istoka i Zapada. Tu kvalitetu odgaja džamija i promovira snaga džemata – poručio je, između ostalog, muftija banjalučki.

Džamijski prostor je bitan dio života muslimana u kojem oni najsnažnije razvijaju vjeru i potiču dobročinstvo kako bi se približili Uzvišenom Gospodaru svih svjetova, kazao je muftija.

– Duša ljudska neprestano stremi Božijoj blizini. Želi da slavi i veliča Stvoritelja u svakom času i na svakom mjestu. Džamije su mjesta najviše skrušenosti pred Svemilosnim Bogom. Džamije su mjesta sklada i čistote jer u njima ne priliči buka, parničenje i svađa, niti bilo šta od prljavštine i neprijatnosti. To je sveti prostor čiji hurmet se mora poimati i s najvećim stepenom poštovanja. Njegovi graditelji zaslužuju najljepšu ahiretsku nagradu – istaknuo je on.

Uloga džamije i suština namaza kao najsavršenijeg izraza pobožnosti u islamu je sasvim bliska ljudskom shvatanju ako se ima u vidu obavezna tjelesna čistoća i bezrezervno duhovno nastojanje u približavanju Uzvišenom Allahu, nastavio je muftija.

– Džamija je svakodnevna škola sloge, jednakosti i zajedništva na putu uspjeha kojem teže njezini posjetioci. Pet dnevnih namaza (sabah, podne, ikindija, akšam i jacija s vitr-namazom) propisani su svakom pojedinačno, čija vrijednost se uvećava u džamiji i džematu. Ezanom s džamijske munare započinje i završava aktivnost u jednom danu. Ta vrsta poziva od samog rođenja govori da nije riječ o pukom saopćenju, nego da se naglašava nit pomoću koje ljudsko biće gradi najsigurniju stazu uspjeha – naglasio je on.

Stoga, dodao je muftija, obilježavanje Dana džamija na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini šalje poruku svima.

– Snažno opominje i usmjerava ljudske kapacitete prema dostojanstvu sagrađenom na principima vjere, morala i širenja dobra među ljudima. Tako, otvaranjem Sinan-begove džamije u Čajniču, preko Kizlar-agine džamije u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu do Arnaudije u Banjoj Luci, Islamska zajednica na najbolji način skreće pažnju na dobrotvore/vakife i graditelje, a današnjom hutbom na važnost i ulogu džamije za ljudski rod – poručio je muftija.

Obraćajući se vjernicima, muftija je naglasio da je “ljudsko biće stvoreno za ibadet i treba da živi u ibadetu, slaveći Stvoritelja i da napušta ovaj svijet s Božijim imenom na usnama”.

– Volite se, poštujte se i sarađujte! Život je prekratak da biste se mrzili! Sasvim je jasno i očito da na ovaj svijet ljudi dolaze praznih ruku i s njega odlaze praznih ruku. Ono što privremeno drže u rukama to ih vodi ili u Džennet ili Džehennem! Džamija pripada vjernicima, svakom dobronamjerniku – vjerniku i vjernici bez obzira na starost, porijeklo i rasu! To je prostor u kojem se treba i može naći mir i duševno zadovoljstvo – ocijenio je muftija banjalučki.

Kako je kazao, “musliman je tvrđava čijem biću snagu daruje džamija koja vrlinama krasi plemenito tijelo”.

– To je neosvojivi bedem za šejtana i njegove sluge. Časno mjesto pokornosti Uzvišenom Allahu iz svoga srca čestiti ljudi prenose u okruženje životnog prostora ukazujući na ljudsko dostojanstvo. Neko je primijetio da u svakom čestitom srcu muslimana postoji džamija. Srce jeste mjesto plemenitosti i pokornosti koju Uzvišeni Allah voli. Ta džamija iz srca vjernika prelazi u životni prostor graditeljskom vrlinom što ljudskom rodu trasira model ugodnijeg života. U ovoj činjenici je suštinska razlika između graditelja i rušitelja – kazao je on, dodavši da “muslimani čuvaju graditeljsku tradiciju usprkos svim iskušenjima”.

Kako je dodao, “musliman čistotu uvjerenja razvija u sebi i snagu života u džematu gradnjom džamije i čuvanjem džemata u zajedničkom namazu i drugim ibadetima”.

– Milostivi Gospodar je u Svojoj Knjizi, u koju nema sumnje i protuslovlja, ohrabrio vjernike da će ih, ukoliko sačuvaju svoje duhovne korijene, ukoliko obnove i izgrade svoje džamije, osnažiti Svojom sigurnom i jasnom Uputom, hidajetom, koja će im jamčiti da su na ispravnoj životnoj stazi – zaključio je muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović.

Ova hutba pročitana je u drugim džamijama.

Poslije džuma-namaza organizirana je i sergija, a prikupljena sredstva bit će upotrijebljena za obnovu preostalih džamija i mesdžida porušenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

(MINA)

The post Muftija banjalučki: Džamije su centri za uspjeh appeared first on Moj džemat.

Rabinski zakon zabranjuje recitiranje, blagosiljanje ili molitvu u prisustvu gologlave udate žene jer se otkrivanje ženske kose smatra nekom vrstom nagosti.Dr Brayer, također, spominje da “Ukoliko jevrejska žena za vrijeme Tannaitic perioda ne pokrije svoju kosu, to se smatra ugrožavanjem njene skromnosti. Ukoliko je njena kosa otkrivena, ona može biti kažnjena sačetiri stotine zuzima za ovaj prekršaj.”Doktor Brayer također objašnjava da veo jevrejske žene nije uvijek podrazumijevao znak skromnosti.Ponekad, veo simbolizira znak razlikovanja i luksuza, prije nego li skromnosti. Veo možeda personificira i dignitet i superiornost žena plemkinja. On, također, predstavlja žensku nepristupačnost, njenu odanost i pripadnost njenome mužu.

U Starom zavjetu jasno stoji da je otkrivanje ženske glave velika sramota i to je razlogzbog kojeg sveštenik treba da razotkrije osumnjičenu preljubnicu i osudi njeno teško iskušenje. (5:16-18)Veo je označavao žensko samopoštovanje i socijalni status. Žene iz nižih klasa su obično nosile veo kako bi odavale utisak pripadnosti višem društvenom sloju.Činjenica da je veo bio znak plemenitosti bila je razlog zbog kojeg prostitutkama u staroj jevrejskoj zajednici nije dozvoljavano da pokrivaju svoju kosu.Prostitutke su ipak često nosile specijalne mahrame u pokušaju da izgledaju što respektabilnije .Jevrejske žene u Evropi nastavile su da nose veo sve do 19. stoljeća, kada su se neki njihovi običaji promijenili u okruženju evropske sekularne kulture. Vanjski pritisci evropskog načina života u 19. stolježu prisili su mnoge od njih da skinu svoje velove i hodaju gologlave. Neke jevrejske žene otkrile su da im cak veoma odgovara da tradicionalni veo zamijene sa perikom, kao drugim vidom pokrivanja njihove kose.Danas mnoge pobožne jevrejke ne pokrivaju svoju kosu izuzev kada ulaze u sinagogu. Neke od njih, kao one koje pripadaju sekti Hasida, još uvijek nose perike.

Šta je sa kršćanskom tradicijom? Dobro je poznato da su katoličke redovnice pokrivale svoju kosu skoro dvije hiljade godina, ali to nije sve. Sveti Pavle u Novom zavjetu daje veoma interesantan stav o velu: “Ali htio bih da znate: svakome je muškarcu glava Krist,glava ženi muž, a glava Kristu Bog. Svaki muz koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Bozja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. Zato žena treba da ima “vlast” na glavi poradi anđela.” (I Kornićani 11:3-10)Sveti Petar obrazlaže uputu da žena nosi veo time što veo predstavlja znak autoriteta muškarca, koji predstavlja ugled i slavu Božiju, preko žene koja je stvorena od muškarca.Sveti Tertulian, u svojoj poznatoj raspravi “Zastiranje djevica” piše: “Mlada ženo, nosi svoj veo na ulici, paćeš ga nositi i u crkvi, nositćeš ga među strancima, ali i međusvojom braćom.”Među kanonskim zakonima današnje katoličke crkve postoji i zakon koji zahtijeva odžena da pokrivaju svoje glave u crkvi. Neke kršćanske sekte, kao što su amisi i menoniti,do današnjeg su dana zadržale pravilo pokrivanja žena. Razlog pokrivanja žena, prema njihovim crkvenim vodama, je u tome što: “pokrivanje glave je znak potčinjenosti muškarcu i Bogu.”, što je zapravo isto obrazloženje koje daje sveti Pavle u Novom zavjetu. Na osnovu primjera koje smo naveli, očigledno je da islam nije taj koji je prvi uveo pokrivanje glava, ali islam svakako odobrava tu obavezu.

Qur’an preporučuje svakom vjerniku i vjernici da imaju toliko duge mahrame za glavu kako bi one pokrile i njihov vrat i prsa: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim. I reci vjernicama neka obore svoje poglede i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka velove svoje spuste na prsa svoja.”(24:30,31).Qur’an je sasvim precizan u tome da je veo suštinski bitan za skromnost, ali se postavlja pitanje: “Zašto je skromnost bitna?” I tu je Qur’an veoma precizan: “O poslaniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim, i ženama vjernika svojih neka spuste haljine svoje niza se. Takoće se, daleko od kuće, najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.”(33:59)U tome je poruka, skromnost (čednost) je propisana da zastiti zenu od napastvovanja,skromnost je zaštita.Prema tome, glavna svrha vela u islamu je zaštita. Islamski veo, za razliku od vela ukršćanskoj tradiciji, nije simbol muškog autoriteta nad ženom niti je simbol ženske potčinjenosti muškarcu.Islamski veo, za razliku od vela u judaističkoj tradiciji, nije znak bogatstva i potrebe za izdvajanjem udatih žena plemenita roda. Islamski veo je samo znak skromnosti sa glavnom namjenom da zaštiti ženu, svaku ženu koja ga nosi. Islamska filozofija je, uz to, pristaša tvrdnje da je bolje biti siguran i preventivan nego kasnije žaliti.Qur’an do te mjere brine o zaštiti ženskog tijela i ženske reputacije, da određuje da čovjek koji se usudi lažno optužiti ženu za blud, bude najstrožije kažnjen: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca bičeva izbičujte inikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.” (24:4).Uporedimo ovu strogu kur’ansku odredbu sa ekstremno blagim kažnjavanjem za silovanje koja se navodi u Bibliji: “Ako se dogodi da muškarac sretne djevicu kojoj nije obećao daće je oženiti i siluje je, a zatim to bude otkriveno, onće platiti djevojčinom ocu 50 šekela u srebru. On zatim mora oženiti djevojku kao kaznu što je izvršio nasilje nad njom.” (Deut.22:28:30).U ovom slučaju se može postaviti jedno jednostavno pitanje, ko je stvarno kažnjen,čovjek koji samo plaća kaznu za silovanje ili djevojka koja je natjerana da se uda začovjeka koji ju je silovao i koja je osuđena da s njim živi do kraja svoga života. Drugo pitanje koje također treba postaviti jeste, šta više štiti ženu, kur’anski stavovi ili biblijski labavi stavovi?

Pojedini ljudi, posebno na Zapadu, pokušavaju ismijati argumente smjernosti(skromnosti) kao način ženske zaštite. Njihov je argument da je najbolja zaštita za ženu povećanje edukacije, civiliziranog ponašanja, kao i samokontrole. Mi ćemo na to reći:”Lijepo, ali nedovoljno!”1. Ako je civiliziranost dovoljna zaštita, zašto se onda žena u Sjevernoj Americi ne usuđuje sama proći mračnom ulicom -čak ni preći sama praznim parking prostorom?2. Ako je edukacija jedino rješenje, zašto onda, recimo, visokorespektirani univerziteti imaju ‘bezbjednosnu službu’ zaduženu da patrolira studentskim kampusima.3. Ako je samokontrola odgovor, zašto nas onda svaki dan mediji izvještavaju o slučajevima seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu. Primjeri takvih optužbi za seksualno zlostavljanje u posljednjih nekoliko godina uključuju slučajeve mornaričkihoficira, univerzitetskih profesora, senatora, sudija najvećih pravosudnih organa, pa i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država! Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam pročitao naredne statistike objavljene u brošuri Dekanata ženskog ureda Queens Univerziteta:. U Kanadi, jedna žena je seksualno zlostavljana svakih šest minuta. Jedna od tri žene u Kanadi bitće seksualno zlostavljane u nekom periodu svoga života.. Jedna od četiri žene je u opasnosti od silovanja ili pokušaja silovanja u toku njenog životnog vijeka. Jedna od osam žena bitće seksualno zlostavljane dok pohađaju koledž ili univerzitet. Istraživanje je utvrdilo da je 60% kanadskih mladića univerzitetske dobi izjavilo da će izvršiti seksualno napastovanje u slučaju da su sigurni da neće biti prijavljeni ili otkriveni. Nešto je temeljno pogrešno u našem društvu. Zbog toga je neophodno potrebno napraviti radikalne promjene u našoj kulturi i u stilu socijalnog života. Kultura skromnosti i umjerenosti nasušno nam je potrebna, skromnosti u odijevanju, govoru, kao i u nacinu ponasanja, kako muškaraca, tako i žena. U suprotnom, strašne statistike bitće, iz dana udan, sve strašnije, a ceh ovakvoga stanja platitće, nažalost, ponajprije i ponajviše žene.Zbog toga društva, poput francuskog, koje istjeruje mlade žene iz škola zbog njihove skromnosti u odijevanju, na kraju prave štetu sama sebi.Velika je ironija savremenog svijeta da se nošnje vela duboko poštuje kao simbol svetosti u slučaju kada ga nose katoličke redovnice u svrhu pokazivanja autoriteta muškarca, dok  je nošenje vela muslimanske žene u cilju zaštite vlastitog tijela i vlastite zenstvenosti,izvrgnuto podsmijehu i osudi kao simbol represije nad ženom. Na islam se treba gledati kao na religiju koja je donijela ogromno poboljsanje statusa žene u društvu, kao na religiju koja ženama garantira mnoga prava koja moderni svijet prepoznaje tek u ovome stoljeću.

Islam još uvijek ima veoma mnogo toga što može ponuditi savremenoj ženi: dostojanstvo, poštovanje i zaštitu u svim segmentima i svim stadijima njenog života od rođenja pa do smrti. Napokon, islam ženi pomaže da dodatno prepozna i izbalansira sredstva za ispunjenje svih njenih duhovnih, intelektualnih, psihčkih i emocionalnih potreba.Zato nije nikakvo iznenađenje da danas ima sve više prelazaka na islam žena u zapadnim zemljama, a da ih najviše ima u Engleskoj. Prema nekim statistikama, u Sjedinjenim Državama žene prelaze na islam u odnosu 4 : 1 u korist žena.Islam ima tako mnogo da ponudi našem društvu koje je u velikoj potrebi za moralnim savjetovanjem i rukovođenjem. U tom smislu ambasador Herman Eilts, u svom svjedočenju pred komisijom Inostranih poslova Predstavničkog doma Kongresa Ujedninjenih Nacija, održanog 24. juna 1985. godine, rekao je: “Svjetska muslimanska zajednica koja danas živi u našem susjedstvu broji više od milijardu ljudi. To je jedan impresivan podatak. Ali, ono što je za mene isto toliko impresivno jeste da je islam danas najbrža rastuća monoteistička religija. To je nešto s čim mi moramo računati. Nečega veoma ispravnog ima u islamu. Nečega što je primamljivo dobrome broju ljudi.”

The post Veo žene u islamu u usporedbi sa velom žene u judeo-kršćanskoj tradiciji… appeared first on Moj džemat.