Direktor Jusić je osvojio prvo mjesto u kategoriji “Održivi razvoj i profesionalno ostvarenje”.

U obrazloženju se navodi da se nagrada dodjeljuje zbog istaknutog društvenog doprinosa na međunarodnom planu i u Bosni i Hercegovini, ostvarenog ugleda na međunarodnom planu i u društvu u svojoj domovini, medijskog i akademskog doprinosa promociji vrijednosti iza kojih stoji Univerzitet, značajnog doprinosa promociji društvenog i međureligijskog dijaloga, kao i borbi protiv islamofobije, nasilnog ekstremizma i drugih oblika mržnje i netolerancije.

Kao ambasador Bosne i Hercegovine u više država radio je na jačanju ekonomskih, političkih i diplomatskih veza, a naročito u razvojnim projektima i promociji turizma i saradnje između Kraljevine Saudijske Arabije i Bosne i Hercegovine.

Nagradu je uručio emir regije Medina nj.v. princ Selman bin Sultan bin Abdulaziz i v.d. rektora Islamskog univerziteta u Medini prof. dr. Hasan bin el-Munim El-Avfi.

Nagrada je direktoru Jusiću dodijeljena na svečanosti ispraćaja 60 generacije diplomanata Univerziteta u Medini.

The post Direktor Muhamed Jusić dobitnik prestižne nagrade Islamskog univerziteta u Medini appeared first on Moj džemat.

Tada je oko 4.000 srpskih nacionalista kamenovalo i tuklo oko 300 Bošnjaka koji su prisustvovali svečnosti povodom postavljanja kamen-temeljca za obnovu Ferhadije. Mnogo Bošnjaka je primljeno u banjalučku bolnicu, a Cazinjanin Murat Badić je podlegao od zadobijenih povreda.

Program svečanog otvorenja obnovljene Ferhadije održan je također 7. maja 2016. godine, čime se ističe i simbolizira bolji i novi početak.

Podsjećamo, danas će, na Dan džamija i dan njenog rušenja, biti svečano otvorena Arnaudija džamija, posljednja obnovljena banjalučka džamija.

Centralna svečanost otvaranja Arnaudije džamije počinje 11.00 sati kulturno-obrazovnim programom, uz direktan TV prenos na BHRT-u i BIR TV-u, do prvog ezana u 13.00 sati.

Na svečanom otvorenju se očekuje od pet do deset hiljada gostiju, i brojne zvanice.

(Preporod.info)

The post Danas je Dan džamija appeared first on Moj džemat.

Zvanično osvojenje Bosne i Herecegovine od strane Osmanlija bilo je 1463. iako su veliki dijelovi bili osvojeni još prije ovog datuma. Od tog vremena pa do današnjeg dana Bošnjaci neprestano svake godine odlaze na hadž. U redovima koji dolaze namjera mi je ukratko spomenuti neke podatke koji ukazuju na to koliko su muslimani ovih prostora vodili računa o ovom ibadetu i šta je on predstavljao u njihovim životima i koliku su ljubav imali prema njemu.

Prve hadžije s ovih prostora

Prva osoba s ovih prostora koja se spominje kao hadžija bio je “hadži Mehmed”, zapovjednik tvrđave Hodidjed od 1455. do 1463. Potom se 1477. spominje hadži Husein.[1] Poslije toga imamo sve veći i veći broj hadžija, tako da se, npr., u Mostaru 1585. spominju već 33 hadžije.[2]

Vrijednost hadža – vrijednost osrednje kuće u Sarajevu

Hadž je ibadet koji u sebi sadrži komponente tjelesnog i imovinskog ibadeta. Tako, npr., zekat je ibadet koji je imovinskog karaktera, namaz je tjelesnog, a hadž i tjelesnog i imovinskog. Iz tog razloga odlazak na hadž podrazumijeva i izdvajanje dijela svoje imovine kako bi se obavio ovaj ibadet. Troškovi odlaska na hadž s ovih prostora razlikovali su se od vremena do vremena, te je bitno istaći da je nekad cijena bila mnogo veća nego danas. Historičari spominju da je u određenim periodima iznosila od 3000 do 5000 akči, dok je osrednja kuća u Sarajevu koštala 4000 akči. Iz ovoga vidimo da je cijena hadždža iznosila vrijednost osrednje kuće u Sarajevu, što ni u kojem slučaju nije mala cijena. Također, ako vrijednost hadždža prevedemo u cijenu stoke, ona bi iznosila između 23 i 38 grla krupne stoke ili oko 100–166 grla sitne stoke.[3]

Putovanje na hadž iz Bosne trajalo je oko jedne godine

Pored toga što je vrijednost hadža bila velika, dužina puta na hadž također je  zahtijevala veliku požrtvovanost. Put na hadždž iz Bosne do Mekke i nazad trajao je oko godinu dana. Prema jednom podatku, od polaska iz Travnika do dolaska na Arefat put je trajao 175 dana, uključujući odmor i pauze hadžija, što znači da je samo put do Mekke, bez uračunavanja vremena trajanja obreda i boravka u Mekki i Medini poslije obreda, trajao nepunih šest mjeseci.[4] Neke hadžije znale su mnogo ranije doći u Mekku, kao, npr., hadži Jusuf Livnjak, koji je u Mekku stigao 3 mjeseca prije obreda.[5] Hadži Mustafa Novljanin iz tvrđave Novi odmarao se u Damasku 35 dana.[6] Neke hadžije putovale su brže, a neke sporije, što je logično i zbog samog načina putovanja i dionice, međutim, u svakom slučaju u uobičajenim okolnostima za obavljanje hadža kopnenim putem neophodna je bila godina dana.[7]

Poteškoće putovanja na hadž

Put na hadž povlačio je za sobom i rizik i poteškoće. Bosanske hadžije znale su biti izložene raznim rizicima. Ponekad su ti rizici bile velike vrućine, nepostojanje pitke vode, ponekad oluje i kiše, a onima koji su putovali morem veliki rizici bile su bure. Također, rizik za hadžije predstavljali su i drumski razbojnici i gusari na moru, pa je zato bila velika potreba da se put hadžija osigura. Tako su, npr., 1882. godine na Sredozemnom moru prilikom putovanja na hadždž nestala četverica sarajevskih hadžija. Bilo je direktno naznačeno da su u rukama gusara.[8]

Nalazimo i podatak da je 1559. godine bosanske hadžije predvodio “emirul-hadž” i brinuo se o njihovoj sigurnosti na putu. Ova osoba birana je iz viših vojnih struktura na području Bosne.[9] Ova činjenica govori nam koliko su muslimani ovih prostora pridavali pažnju ovom ibadetu te vodili računa o sigurnosti hadžija. Godine 1748. Hadži Mustafa Bošnjak Muhlisi, govoreći o vojsci koja osigurava hadžije, kaže: “Divna je to služba na Allahovom putu!”[10]

Ljubav prema hadžu

Ako budemo posmatrali socio-ekonomski položaj naših hadžija kroz prošlost, primijetit ćemo da među hadžijama nalazimo i bogataše i siromahe, kao što nalazimo i zanatlije, trgovce, ulemu, kadije, nosioce raznih funkcija i slično, znači, sve slojeve društva. Ono što bih iznio ovdje jesu neki podaci o nekim hadžijama koji uistinu ukazuju na jednu posebnu ljubav prema ovom ibadetu. Od tih primjera jesu sljedeći:

Hadži Hasan pješke otišao u Mekku 1774/5.

Hadži Mehmed također pješke otišao na hadždž 1779/80.

Hadži Ibrahim, koji je živio i zarađivao od čišćenja nužnika, otišao na hadždž 1778/9. i, kad se vratio, nastavio živjeti od istog posla.

Hadži Salih Katić uzeo plaću za 10 godina unaprijed kako bi mogao obaviti hadždž i umro na hadždžu!

Hadži Salih Cigić prodao svoj imetak i otišao na hadždž.

Hadžije Salih Žmiro, Džedžibilić, Karaibrahimović i Husko bili su prijatelji, te su prodali nekretnine, međusobno se pomogli i tako otišli na hadždž.

Priredio : hfz. Dževad Gološ

NASTAVIĆE SE

Izvor naslovne fotografije: Tuzlarije

saff.ba

____________________

The post Bošnjaci i hadž appeared first on Moj džemat.

U kratkom periodu svoga djelovanja, uspio se razviti u Centar s potrebnom infrastrukturom (prostori i oprema su adekvatni za sve predviđene aktivnosti) i ljudskim resursima.

Od samog početka je uspostavljena čvrsta saradnja sa Zavodima za bolesti ovisnosti Sarajevskog i Zeničko-dobojskog kantona kao i sa Univerzitetskim kliničkim centrom u tuzli.

Centar je otvoren za sve dobronamjerne posjetioce koji se žele družiti sa štićenicima. Takve su posjete važne i zbog razbijanja stigme  s ovisnika da su neprilagođeni i opasni za okolinu.

JU CROPS je otvoren za saradnju s drugim institucijama koje se bave problemom ovisnosti i preodgojem mladih osoba.

Smještaj i boravak štićenika u Centru je BESPLATAN.

Prethodni uvjet za kandidata za rehabilitaciju u JU CROPS Smoluća jeste završeni medicinski tretman detoksikacije. Ukoliko ovaj preduvjet ne može biti ispoštovan, zahtijeva se ambulantno liječenje i tretman fizičkog odvikavanja od droga. Ukoliko se ne mogu provesti dva navedena tretmana, od osobe se zahtijeva da se apstinencija uspostavi u kućnim uslovima, uz nadzor roditelja/staratelja 5 dana prije ulaska u Centar.

Posebni uslovi podrazumijevaju da osoba pri ulasku u Centar ima osnovnu medicinsku dokumentaciju, a tiče se nalaza općeg psihofizičkog stanja, s posebnim osvrtom na nalaz neuropsihijatra, zatim urađene markere na bolesti hepatitis A,B,C i HIV, kao i negativan screening test na droge.Centar pruža usluge pomoći budućim štićenicima u pribavljanju navedene medicinske dokumentacije.

Centar je otvoren za sve kandidate motivirane da rehabilitaciju provedu u njemu i po njegovom programu, sa cijelog područja Bosne i Hercegovine i iz drugih zemalja i sredina.

Programi

Rehabilitacioni proces

Rehabilitacioni proces u CROPS-u traje 18 mjeseci: 12 mjeseci rehabilitacije i 6 mjeseci resocijalizacije. Podijeljen je u tri etape:

– Adaptacija traje prva 3 mjeseca štićenikovog boravka u Centru. Ona se dalje može razgraničiti na periode klasične adaptacije (prvih 15 dana) i na period izolacije (do 3 mjeseca). Adaptacija podrazumijeva prilagođavanje na uslove života u zajednici, prilagođavanje na sistem i pravila ponašanja, kućni red i sl.

– Rehabilitacija traje od 3. do 12. mjeseca boravka u Centru. Najvažnija je u odgojnom procesu štićenika, te joj je posvećeno mnogo vremena i posebna pažnja. U ovom periodu štićenik je potpuno uključen u sve aktivnosti iz radno-okupacione i duhovne terapije, pruža mu se intezivna psihološka podrška, učestvuje u planiranju slobodnog vremena itd. Odgojnim radom se pokušavaju neutralizirati neka od asocijalnih ponašanja, a uporedo se radi na izgradnji pozitivnih stavova prema životu, pozitivnih karakternih osobina i moralnih kvaliteta.

– Resocijalizacija je dodatni period od 6 mjeseci koji se preporučuje u kompletnom rehabilitacijskom procesu. Bazira se na pripremanju štićenika za povratak u društvo, u staro socijalno okruženje. Rad sa štićenikom u ovoj etapi upravo je usmjeren na izgrađivanju zdrave socijalne ličnosti, koja će moći podnijeti svaku situaciju s kojom se susretne po završetku rehabilitacionog procesa.

Duhovna terapija

Suština religijskog shvatanja duhovnosti je težnja za postizanjem što većeg stepena moralnosti i jačanje snage duhovnog zadovoljstva u svim porama života.

Duhovna terapija u Centru sublimira težnju za duhovnim i moralni napretkom štićenika. Ovdje je duhovnost određena religijskim stajalištem, a cilj je da se provođenjem duhovne terapije u procesu rehabilitacije osigura štićeniku da pronađe smisao života, da bude zadovoljan sobom i svojim životom, da u svoj stil života uvede smisao i raspored, da mu dan ne bude određen stalnom i neizvjesnom borbom između života i smrti i sl. Duhovna terapija omogućava pravilnu organizaciju života i uspješno odvikavanje od svih poroka koji se svakodnevno nude. Ova terapija pomaže da štićenik u svoj vrijednosni sistem unese stavove i poglede na život koji će mu pomoći da se potpuno rehabilitira i da spriječi ponovno uzimanje narkotika (recidiv).

Duhovnom terapijom se omogućava štićenicima uvid u osnove religijskog učenja, prihvatanje i poštivanje religijskih načela i organizacije života prema tim načelima. Cilj ove terapije je organizacija života prema pravilima religije. Istovremeno, primjenjujući takav način života, štićenici upoznaju potpuno novu organizaciju i stil vođenja života, u kome je unaprijed određeno što je dozvoljeno, a što nije, što je potrebno činiti da bi se postigla životna harmonija i zadovoljstvo, a čega bi se trebalo kloniti da bi se izbjegao neuspjeh i nezadovoljstvo u životu. Prakticiranjem svih odrednica duhovne terapije omogućava se lakša rehabilitacija.

Radno okupaciona terapija

Ova terapije podrazumijeva cjelodnevnu organizaciju radnih aktivnosti u Centru. Grupe štićenika dobivaju različita radna zaduženja u toku dana i od njih se očekuje adekvatno, racionalno i, prije svega temeljito ispravno i odgovorno obavljanje svih aktivnosti. cilj ove terapije je navikavanje štićenika na život ispujen obavezama, na stil života koji podrazumijevaposeban red i organizaciju radnih navika, potrebnih za strvaranje normalnih uvjeta za život.

Radno-okupaciona terapija u prvom dijelu rehabilitacionog procesa omogućava štićenicima da u svakodnevnim radnim aktivnostima pokušaju zaboraviti periode konzumiranja narkotika. Posebno je važno u prvom dijelu rehabilitacionog procesa kod štićenika promijeniti način razmišljanja, od onog koji je bio usmjeren samo na pronalaženje i konzumiranje narkotika do razmišljanja o zadovoljavanju svakodnevnih normalnih potreba.

Kasnije, ova terapija dobiva drugu dimenziju: navikavanje štićenika na život u kojem postoje radne navike, obaveze, na potrebu poštivanja određenog reda u odnosu na organizaciju svakodnevnog života.

Ovom terapijom se omogućava i da štićenici nauče poslove koje nisu radili, primjenjive i korisne po izlasku iz Centra i povratku u radno i životno okruženje.

Slobodne aktivnosti

Cilj slobodnih aktivnosti u toku rehabilitacionog procesa u Centru jeste da se svim štićenicima omogući da izraze svoje kreativne sposobnosti i interesiranja na svim poljima, a u skladu s organizacijom i pravilima Centra. Važno za dalji rehabilitacijski i resocijalizacijski tretman je mogućnost ostvarivanja uvida u interese i sklonosti štićenika. postoji nekoliko oblika slobodnih aktivnosti, kojima se nastoje postići odgojno-obrazovni i rehabilitacijski efekti. jedan od takvih oblika jeste čitanje literature religioznog i naučnog karaktera, kao i čitanje proze i poezije, kao vidovi mentalne relaksacije.

Tu su i časovi informatičke obuke i korištenja računara. kreativno izražavanje slikanjem i art terapija su aktivnosti u kojima štićenici sudjeluju u toku slobodnog vremena. Često je to oblik i izražavanja opće ili trenutne osobenosti i vlastitog psihičkog stanja, što dodatno pruža materijal za terapijsko djelovanje.  Svakodnevno gledanje edukativnog i zabavnog TV programa također zauzima mjesto u slobodnim aktivnostima. Od sportskih disciplina zastupljeni su fudbal, košarka, stoni tenis, vježbe u teretani.

Učestvovanje ekipa Centra na raznim takmičenjima je postaloo uobičajeno, jer je cilj  resocijalizacije naučiti štićenike da, druženjem s drugima, izgrade toleranciju i sposobnost  da prihvate drukčija mišljenja, stavove i sl. Rekreacijski oblik korištenja slobodnog vremena ogleda se u vidu odmora od svakodnevnih aktivnosti. Ovaj odmor se najčešće realizira u vidu izleta, piknika u prirodi, ekskurzija, posjeta kulturnim i vjerskim manifestacijama.

Važno je i samostalno organiziranje slobodnog vremena, kada se uočava da li štićenik ima osjećaj za vrijednost korisnog provođenja slobodnog vremena i ima li kreativan način razmišljanja i rješavanja problema koji ga očekuju po povratku u prvobitno okruženje.

Psihološka terapija

Psihološkom terapijom se nastoji ovisniku pomoći u uspostavljanju i održavanju apstinencije, boljem upoznavanju i prihvatanju sebe kao jedinstvenog bića, koje posjeduje različite sposobnosti i mogućnosti da izađe iz zatvorenog kruga i da prevaziđe svoj problem ovisnosti. Put do toga nije ni lak ni jednostavan, te iziskuje veliku posvećenost i predan rad na sebi.

Drugim riječima, terapija je dugotrajan proces tokom kojeg se štićenik susreće s različitim potisnutim (zanemarenim, otuđenim, zanijekanim, odbačenim) dijelovima sebe i, skidajući jedan za drugim slojeve naučenog, postepeno dolazi u kontakt sa svojim autentičnim bićem, nutrinom i sve se više usklađuje s njime.

Time, vremenom, dolazi do iscjeljenja na svim nivoima njegova bića – tjelesnom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom.

Tokom terapije se koriste različite tehnike u radu na sebi i u komunikaciji i odnosu sa drugim ljudima, vodeći računa o tome koji su načini i pristupi individualno bliski senzibilitetu, afinitetima i načinu izražavanja svakog štićenika pojedinačno. Tako se, pored razgovora, prema potrebi koriste i različiti načini izražavanja, putem kreativnih medija, poput crteža, modeliranja i sl.

Od velike važnosti su individualnbi razgovori, u kojima se pored prikupljanja podataka, potrebnih za ličnu, porodičnu i socijalnu anamnezu, postiže mogućnost boljeg upoznavanja osobe štićenika i njenog lakšeg otvaranja, kao i dobra osnova za rad u grupi. Rad u grupi se zasniva na razmjeni iskustava među štićenicima, jačanju međusobnog povjerenja i smopouzdanja, otkrivanja mnogih aspekata saradnje i pružanja pomoći i podrške. To se najčešće ostvaruje u radionicima AVP-a (Alternatives to Violence Project/Projekat alternative nasilju), u radu po načelima grupne analize, putem kreativnog izražavanja slikanjem, art terapijom, primjenom asocijativnih karti i dr.

U sigurnom okruženju terapijske grupe, koja, na određeni način, predstavlja  “svijet u malom”, štićenici imaju priliku čuti i druge i dobiti mnogo razumijevanja i podrške za sebe (što mnogima u svakodnevnom životu značajno nedostaje). Grupa može biti veliki resurs koji će ih ohrabriti i potaknuti na promjene koje žele unijeti u svoj život, jer problemi koji su nastali u primarnoj grupi (porodici) mogu se riješiti samo u terapijskoj grupi.

Kontakt informacije:

Smoluća b.b.

Lukavac

75300

Bosna i Hercegovina

+387 (0) 35 579 569

+387 (0) 35 579 579

+387 (0) 61 048 720

centar@crops.ba

http://www.crops.ba

The post Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama CROPS – (VIDEO) appeared first on Moj džemat.

Izložba je ranije, od 3. maja, bila postavljena u haremu Arnaudija džamije u Banjoj Luci.

Na izložbi je predstavljen 21 panel, koji imaju za cilj da osvijetle veliku povijest džamija u Banjoj Luci, njihovu monumentalnu, umjetničku i arhitektonsku vrijednost, ali i značaj njihove obnove za očuvanje bosanskohercegovačke kulturne baštine.

Podsjećamo, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu svake godine na prigodan način uključena je u obilježavanje 7 maja – Dana džamija. Tako je i ove godine izložba “Banjalučke džamije”, koju su priredili uposlenici Gazi Husrev-begove biblioteke, dio manifestacije “Dani džemata i džamija”, u organizaciji Uprave za vjesrske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

(Preporod.info)

The post U Sarajevu sutra izložba “Banjalučke džamije” appeared first on Moj džemat.

Ispod njene slike, zabilježen je slijedeći dijalog s fotografom.

„Koji je vaš najveći uspjeh?“

„Uspješno sam naučila čitav Kur’an napamet za dva i pol mjeseca, a za to vrijeme sam pohađala medicinsku školu i postila Ramazan.“

„Koliko ima stranica u Kur’anu?“

„604.“

„To je zadivljujuće. Mogu li vam postaviti još jedno pitanje?“

„Svakako.“

„Ove godine sam nekoliko puta pokušao da fotografišem muslimane, ali svaki put kada bih ih upitao smijem li, dobio sam ne kao odgovor. Zašto ste odlučili da mi dopustite da vas fotografišem?“

„Razumijem da Amerikanci nemaju baš lijep utisak o muslimanima koji žive u Sjedinjenim Državama, pa sam željela da podijelim moju priču u pozitivnom svjetlu.“Facebook stranica „Humans of San Antonio“ je fotožurnalistički projekat nastao 2012. s ciljem predstavljanja stvarnih ljudskih sudbina i očuvanja kulture grada San Antonija. Dio je Global Humans Projecta, mreže velikih gradova širom svijeta koji imaju vlastite stranice na Facebooku gdje su uz slike ispitanika predstavljeni i djelići njihovih životnih priča.

Radi očuvanja privatnosti i sigurnosti ispitanika, na stranicama se ne spominju njihova imena i lični podaci. Urednik i osnivač stranice „Humans of San Antonio“ je renomirani fotograf Michael Circlos, dobitnik više nagrada za svoj rad.

The post Za dva i pol mjeseca naučila Kur'an napamet i stekla titulu hafize appeared first on Moj džemat.

Peleteiro (32 godine), bivši suprug manekenke Jessice Bueno, otputovao je prije sedam dana u Kuvajt kako bi prihvatio ovu vjeru, piše Marca.

Bivši fudbaler prešao je na islam, zadivljen običajima i tradicijom koje je naučio od svog kuvajtskog prijatelja Faisala Bureslija.

Portal Al-Qabas je putem svog Instagram profila objavio video na kojem se vidi kako je bivši fudbaler sretan zbog odluke, prenosi AS.

– Neka te Allah obaspe berićetom i srećom. Velika je blagodat vratiti se svome stvoritelju mjesec dana od dugo očekivanog ramazana. Neka Allah održi tvoje srce čvrstim u islamu i nagradi te dobrim. Dobro došao u islam, brate – samo su neki od komentara koje je islamska zajednica Joti poželjela dobrodošlicu u islam.

The post Bivši igrač Aston Ville prihvatio islam appeared first on Moj džemat.

Naš Gospodar u Kur’anu spominje važnost i ljepotu bračne veze: „On je Taj koji vas od jednoga čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista, zahvalni!” (prijevod značenje Kur’ana, El-E’araf, 189.)

Allah, subhanehu we te’ala, je stvorio čovjeka i ženu kako bi Ga obožavali; ali pored tog cilja, Allah je dunjaluk učinio testom za nas.

Allah je takođe uspostavio zaista prelijepu vezu između muža i njegove supruge, kao što to spominje u Svojoj Knjizi:  „I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (prijevod značenja Kur’ana, Rum, 21.)

Potpuno je jasno da su muž i žena jedno drugom izvor spokoja i smiraja. Kada se dvije duše susretnu, one mogu imati određene različitosti – različite prirode, navike i životne stilove.

Stoga, neophodno je da mladenci koji su nedavno stupili u bračne vode provedu neko vrijeme zajedno, i pokušaju razumjeti međusobne potrebe. ‘Medeni mjesec’ je s te strane bitan za zdrav početak bračnog života i pomaže razvoju osjećaja ljubavi i brige jedno za drugo. Oboje, i muž i žena, trebaju nastojati da razumiju prirodu onog drugog, šta im se dopada, a šta im smeta, i trebaju postupati u skladu s tim. Takođe, trebaju se više skoncentrisati da ispune svoje obaveze, da poklanjaju bračnom partneru ljubav, brigu i pažnju, a ne da svoju pažnju usmjere samo na očekivanja i zahtjeve.

U nastavku donosimo nekoliko savjeta za mladence kako da im početak braka otpočne na pravi način.

Savjeti za muževe:

– Trebaju stalno nastojati da hvale i cijene trud svojih žena, a to je posebno važno u prvim danima braka.

– Njihove žene zaslužuju ljubav i pažnju, jer su veoma osjetljive i emocionalne. One su ostavile svoje roditelje i voljene da bi živjele s njima.

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na nekim njegovim putovanjima i imao je roba, habešijskog dječaka, kojeg su zvali Endžeš. On je gonio i vodio deve (tj. vodio je deve na kojima su jahale žene i među njima je bila Ummu Sulejm), pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško tebi, Endžeša, polagano vodi staklene boce!”, a u drugoj se predaji navodi:“Nemoj polomiti staklenke!” (Muslim, 2323)

– Šetnje, kupovina i zajedničke igre su veoma važne za njihove supruge, pa trebaju o tome povesti računa, shodno svojim mogućnostima.

– Trebaju održavati dobre odnose s ženinom porodicom, ukazati im poštovanje i povremeno odvesti ženu u obilazak roditelja i rodbine. Ovo bi veoma usrećilo njihove supruge.

Savjeti za supruge:

– Trebaju nastojati održavati dobre veze s muževom porodicom, i ne bi se trebali žaliti na njih svome mužu.

– Trebaju nastojati da se uljepšaju za svoje muževe; da obuku lijepu odjeću, da iskoriste šminku i parfem, naravno sve u skladu s granicama koje je postavio naš Gospodar. Ovaj savjet ste možda već čuli, ali zaista zna usrećiti muževe i učiniti da se osjete posebnim.

– U prvim danima braka, trebaju pokušati razumjeti i navići se na raspoloženja i muževe navike.

– Trebaju saznati koju hranu muž voli da jede, i pripremati je, u skladu s mogućnistima. Rečeno je da put do muževog srca ide preko stomaka.

– Muževe trebaju dočekati s osmijehom na licu, i dobro raspoložene.

– U muževom odsustvu, trebaju čuvati njegovu čast.

Na kraju, ne zaboravite da često učite slijedeću kur’ansku dovu: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” ( prijevod značenja Kur’ana, El-Furkan,74.)

The post Savjeti za mladence – kako uljepšati početak braka? appeared first on Moj džemat.

DEFINICIJA

reg. isl. otvoreni lijes za donošenje do groba (muškarci), odn. za ukop (žene)

ETIMOLOGIJA

tur. ← arap. tābūt

Tabut je muslimanski ležaj za mrtvaca,nosiljka za mrtvaca,nije ni mrtvački sanduk ni  mrtvački  kovčeg kako mnogi prevode. Kod muslimana nema sanduka i ni kovčega. Tabut je otvorena nosiljka (ležaljka) za mrtvaca – mrtvačka ležaljka u koju se stavlja meit (mrtvac) umotan u čaršaf; moglo bi se reći to je neki vid polu sanduka bez gornjeg dijela i poklopca.

The post Šta je to tabut? appeared first on Moj džemat.

Strah od hidžaba i marame je aktuelno pitanje, posebno u zapadnim zemljama (a vidimo da pogađa i BiH, primj. prev.). U čemu leže uzroci tolikog otpora spram jednog odjevnog predmeta? U slijedećim redovima ćemo ih pokušati objasniti.

Hidžab ukazuje na identitet i vjeru žene muslimanke

Šta vam prvo padne na um kada vidite ženu koja nosi hidžab? Bez ikakve sumnje, povezat ćete hidžab s islamom i vjerom žene koje ga nosi. Više nego bilo koji drugi odjevni predmet, hidžab je najvažniji faktor prepoznavanja muslimanki širom svijeta. S ovom snažnom asocijacijom dolazi i mnoštvo predrasuda, osjećaja tajanstvenosti (”Ima li ona kosu?”;”Kupa li se u marami?” i sl.), pretpostavki, umišljanja i straha. Za mnoge nemuslimane, hidžab predstavlja religiju koja im je strana i nerazumljiva. A prirodna je pojava da ako se bojiš neke vjere, plašiš se i njenog javnog i transparentnog praktikovanja.

S druge strane, islamofobični medijski publicitet utječe i na negativan odnos pojedinih muslimanki spram hidžaba. U medijima se ciljano naglasak stavlja na loše osobine nošenja marame, a zanemaruju se drugi problemi koji utječu na kvalitet života muslimanki širom svijeta. Ta medijska pompa i negativan stav okoline dovode do pojave ružnih osjećanja u muslimankama te posljedičnog gubljenja volje za učenjem o svojoj vjeri i protivljenja marami i onima koje je nose.

Hidžab se povezuje s zlostavljanjem i kršenjem osnovnih ljudskih prava

Među muslimanima se je pojavila škola mišljenja koja smatra da su islamski propisi mijenjani zbog mržnje spram ženskog roda. Oni tvrde da su prijašnji islamski učenjaci u sebi nosili nepodnošljivost spram ženskog spola i da su tumačili Kur’an i hadise kako bi udovoljili ličnim interesima i krajnjem cilju: zlostavljanju žena i kršenju njihovih prava. A pošto je po njima islamsko pravo (fikh) leglo muškog šovinizma, otuda je i hidžab samo iskaz mržnje i lošeg statusa žene u islamu. Pojedini krugovi na Zapadu su ovakva tumačenja islama jedva dočekali opisujući ih kao dah svježeg vazduha i oslobađanje od vjekovnih okova.

Međutim, svako ko ima iole znanja o islamu zna da ovo mišljenje nema nikakvog uporišta i svrhe. Umjesto da tragamo za mudrostima koje se kriju u naredbama Allaha, dželle še’nuhu, ovakvi stavovi se nedobronamjerno koriste u borbi protiv islama i hidžaba. Moramo priznati da u muslimanskim zajednicama zna biti kršenja pojedinih prava žena i duplih standarda, ali su to pojedinačni slučajevi koji nemaju dodirnih tačaka s islamskim učenjem. Inače je pitanje zlostavljanja žena i njihovih prava globalno pitanje i pogađa sve vjere i kulture.

Hidžab nije usklađen s zapadnjačkim ”modnim trendovima”

Nošenje hidžaba na Zapadu u najmanju ruku predstavlja izazov. Savremeno odijevanje uključuje nošenje odjeće koja više otkriva, nego prekriva, pa zato nije čudno da se među mnoštvom oskudno (ne)odjevenih, žena muslimanka može osjetiti usamljeno. Ali i ponosno. Muslimanka je ponosna jer nije toliko površna i bez samopoštovanja pa da je drugi mogu ubijediti da obuče dvodijelni kupaći kostim samo kako bi se uklopila u društvo. Umjesto toga, ona cijeni sebe i svoju vjeru i ne osjeća potrebu da sama sebe ponižava prihvatajući način oblačenja koji je istinsko zlostavljanje i vodi ka seksualizaciji žena i djevojaka.

Ne iznenađuje da se podaci Američke Psihološke Asocijacije (American Psychological Association – APA) u potpunosti slažu s prethodno izloženim. Još 2007. je par istraživanja koje je spovela APA na temu seksualizacije djevojčica ukazalo na opasnost savremenih modnih trendova i njihov štetni utjecaj na zdravi razvoj djevojčica. U svom izvještaju oni su definisali seksualizaciju kao jedan od sljedećih fenomena:

Vrijednost neke osobe dolazi samo iz seksualne privlačnosti i aktivnosti, a na štetu drugih ljudskih osobina i njihovog potiskivanja;

Djevojčicama se nameće standard koji izjednačava fizičku privlačnost (usko definisanu) s seksualnom atraktivnošću;

Djevojčice i kasnije žene postaju seksualni objekti te služe samo za zadovoljavanje tuđih seksualnih prohtjeva;

Seksualnost se nameće djevojčicama na štetne načine koji utječu na njihov emocionalni i psihički razvoj.

Ovi koncepti se mogu jednostavnije razumjeti ako opišemo jedno istraživanje koje je sprovela APA. Dvije skupine djevojčica su stavljene u svlačionicu. Jednoj grupi je naređeno da se obuku u kupaće kostime, a druga skupina je za zadatak imala da obuče majice dugih rukava. Potom su djevojčice iz obje skupine morale da sjednu ispred velikog ogledala i da rade test iz matematike. Rezultati su pokazali da su djevojčice u dugim majicama ostvarile mnogo bolje rezultate nego prva skupina u kupaćim kostimima.

Zašto? Djevojčice u kupaćim kostimima su bile preokupirane s svojim izgledom, i nisu bile u stanju da se skoncentrišu na test. E, sad samo zamislite kakvog utjecaja na um djevojčica ima svakodnevna izloženost reklamama, crtićima, filmovima, muzičkim spotovima, magazinima, i sl. koji svi predstavljaju žene i djevojke kao seksualne predmete.

Manjak razumijevanja i poštovanja spram islamskih učenjaka

Zapadni advokati i pravnici bi se zgrozili na pomisao da neki laik i neznalica uzme sebi za pravo da tumači zakone njihove države i njihov smisao i primjenu. A s druge strane, mnogi ljudi žive u uvjerenju da islamsko pravo može tumačiti svaki pojedinac u skladu s svojom ličnom interpretacijom i prohtjevima. Kao što advokat provede više godina stičući svoju titulu, tako je islamskom pravniku potrebno i vremena i truda u izučavanju Šerijata. Koliko treba čovjek da izdvoji zekata? Koji su uvjeti bračnog ugovora? Na ova i slična pitanja se NE MOŽE davati odgovor bez poznavanja oblasti islamskog prava.

Trebamo se zapitati, zar više cijenimo neko drugo zakonodavstvo od islamskog, a zaboravljamo da je Thomas Jefferson upravo na islamkom pravu bazirao Deklaraciju nezavisnosti i Ustav SAD-a.

Raskorak između vanjskog izgleda i ponašanja muslimana

Veliki uzrok ”hidžabofobije” je raskorak između ponašanja pojedinih muslimana i njihovog vanjskog izgleda. Ljudi obično povezuju hidžab s čednošću i pobožnošću. Svakako, izvršavanje Allahovih naredbi je dobro djelo samo po sebi; a nositi hidžab na Zapadu jeste borba i iskušenje. Međutim, moramo razumjeti da je moguće izvršavati neke od vjerskih imperativa, ali griješiti u drugim aspektima, bez obzira da li to bilo vidljivo drugim ljudima, ili ne. Mi smo svi ljudi, podložni slabostima i upadanju u grijehe. Ali kada žena u hidžabu npr. javno opsuje, ili bude nepristojna – istovremeno se šalje i negativna poruka. Neko odmah primijeti tu grešku i koristi je kao argument protiv hidžaba i islama. Vanjska djela jedne muslimanke postaju tako i instant pozivnica za osude i napade na čitav ummet. Niko se od nas ne bi trebao baviti problemima drugih ljudi, i osudama i napadima na njihove časti i ličnosti. Umjesto toga, trebali bismo se pozabaviti s stalnim duhovnim putovanjem ka Allahu, subhanehu we te’ala.

Na kraju, niko se ne bi trebao plašiti jednog od vanjskih obilježja islama, a to je hidžab. Našim djelima utječemo na širenje pozitivne slike o islamu, pa nemojmo ljude odbijati od vjere, tako praveći neprijateljstvo među nama. Muslimanske zajednice bi se trebale brinuti oko preporučivanja dobra i sprečavanja širenja zla, i doprinijeti širenju atmosfere dijaloga, njegujući ljubav i poštovanje među muslimanima.

Preveo i obradio: Nedim Botić

The post Zašto se ljudi boje – hidžaba? appeared first on Moj džemat.