Rabinski zakon zabranjuje recitiranje, blagosiljanje ili molitvu u prisustvu gologlave udate žene jer se otkrivanje ženske kose smatra nekom vrstom nagosti.Dr Brayer, također, spominje da “Ukoliko jevrejska žena za vrijeme Tannaitic perioda ne pokrije svoju kosu, to se smatra ugrožavanjem njene skromnosti. Ukoliko je njena kosa otkrivena, ona može biti kažnjena sačetiri stotine zuzima za ovaj prekršaj.”Doktor Brayer također objašnjava da veo jevrejske žene nije uvijek podrazumijevao znak skromnosti.Ponekad, veo simbolizira znak razlikovanja i luksuza, prije nego li skromnosti. Veo možeda personificira i dignitet i superiornost žena plemkinja. On, također, predstavlja žensku nepristupačnost, njenu odanost i pripadnost njenome mužu.

U Starom zavjetu jasno stoji da je otkrivanje ženske glave velika sramota i to je razlogzbog kojeg sveštenik treba da razotkrije osumnjičenu preljubnicu i osudi njeno teško iskušenje. (5:16-18)Veo je označavao žensko samopoštovanje i socijalni status. Žene iz nižih klasa su obično nosile veo kako bi odavale utisak pripadnosti višem društvenom sloju.Činjenica da je veo bio znak plemenitosti bila je razlog zbog kojeg prostitutkama u staroj jevrejskoj zajednici nije dozvoljavano da pokrivaju svoju kosu.Prostitutke su ipak često nosile specijalne mahrame u pokušaju da izgledaju što respektabilnije .Jevrejske žene u Evropi nastavile su da nose veo sve do 19. stoljeća, kada su se neki njihovi običaji promijenili u okruženju evropske sekularne kulture. Vanjski pritisci evropskog načina života u 19. stolježu prisili su mnoge od njih da skinu svoje velove i hodaju gologlave. Neke jevrejske žene otkrile su da im cak veoma odgovara da tradicionalni veo zamijene sa perikom, kao drugim vidom pokrivanja njihove kose.Danas mnoge pobožne jevrejke ne pokrivaju svoju kosu izuzev kada ulaze u sinagogu. Neke od njih, kao one koje pripadaju sekti Hasida, još uvijek nose perike.

Šta je sa kršćanskom tradicijom? Dobro je poznato da su katoličke redovnice pokrivale svoju kosu skoro dvije hiljade godina, ali to nije sve. Sveti Pavle u Novom zavjetu daje veoma interesantan stav o velu: “Ali htio bih da znate: svakome je muškarcu glava Krist,glava ženi muž, a glava Kristu Bog. Svaki muz koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Bozja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. Zato žena treba da ima “vlast” na glavi poradi anđela.” (I Kornićani 11:3-10)Sveti Petar obrazlaže uputu da žena nosi veo time što veo predstavlja znak autoriteta muškarca, koji predstavlja ugled i slavu Božiju, preko žene koja je stvorena od muškarca.Sveti Tertulian, u svojoj poznatoj raspravi “Zastiranje djevica” piše: “Mlada ženo, nosi svoj veo na ulici, paćeš ga nositi i u crkvi, nositćeš ga među strancima, ali i međusvojom braćom.”Među kanonskim zakonima današnje katoličke crkve postoji i zakon koji zahtijeva odžena da pokrivaju svoje glave u crkvi. Neke kršćanske sekte, kao što su amisi i menoniti,do današnjeg su dana zadržale pravilo pokrivanja žena. Razlog pokrivanja žena, prema njihovim crkvenim vodama, je u tome što: “pokrivanje glave je znak potčinjenosti muškarcu i Bogu.”, što je zapravo isto obrazloženje koje daje sveti Pavle u Novom zavjetu. Na osnovu primjera koje smo naveli, očigledno je da islam nije taj koji je prvi uveo pokrivanje glava, ali islam svakako odobrava tu obavezu.

Qur’an preporučuje svakom vjerniku i vjernici da imaju toliko duge mahrame za glavu kako bi one pokrile i njihov vrat i prsa: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim. I reci vjernicama neka obore svoje poglede i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka velove svoje spuste na prsa svoja.”(24:30,31).Qur’an je sasvim precizan u tome da je veo suštinski bitan za skromnost, ali se postavlja pitanje: “Zašto je skromnost bitna?” I tu je Qur’an veoma precizan: “O poslaniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim, i ženama vjernika svojih neka spuste haljine svoje niza se. Takoće se, daleko od kuće, najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.”(33:59)U tome je poruka, skromnost (čednost) je propisana da zastiti zenu od napastvovanja,skromnost je zaštita.Prema tome, glavna svrha vela u islamu je zaštita. Islamski veo, za razliku od vela ukršćanskoj tradiciji, nije simbol muškog autoriteta nad ženom niti je simbol ženske potčinjenosti muškarcu.Islamski veo, za razliku od vela u judaističkoj tradiciji, nije znak bogatstva i potrebe za izdvajanjem udatih žena plemenita roda. Islamski veo je samo znak skromnosti sa glavnom namjenom da zaštiti ženu, svaku ženu koja ga nosi. Islamska filozofija je, uz to, pristaša tvrdnje da je bolje biti siguran i preventivan nego kasnije žaliti.Qur’an do te mjere brine o zaštiti ženskog tijela i ženske reputacije, da određuje da čovjek koji se usudi lažno optužiti ženu za blud, bude najstrožije kažnjen: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca bičeva izbičujte inikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.” (24:4).Uporedimo ovu strogu kur’ansku odredbu sa ekstremno blagim kažnjavanjem za silovanje koja se navodi u Bibliji: “Ako se dogodi da muškarac sretne djevicu kojoj nije obećao daće je oženiti i siluje je, a zatim to bude otkriveno, onće platiti djevojčinom ocu 50 šekela u srebru. On zatim mora oženiti djevojku kao kaznu što je izvršio nasilje nad njom.” (Deut.22:28:30).U ovom slučaju se može postaviti jedno jednostavno pitanje, ko je stvarno kažnjen,čovjek koji samo plaća kaznu za silovanje ili djevojka koja je natjerana da se uda začovjeka koji ju je silovao i koja je osuđena da s njim živi do kraja svoga života. Drugo pitanje koje također treba postaviti jeste, šta više štiti ženu, kur’anski stavovi ili biblijski labavi stavovi?

Pojedini ljudi, posebno na Zapadu, pokušavaju ismijati argumente smjernosti(skromnosti) kao način ženske zaštite. Njihov je argument da je najbolja zaštita za ženu povećanje edukacije, civiliziranog ponašanja, kao i samokontrole. Mi ćemo na to reći:”Lijepo, ali nedovoljno!”1. Ako je civiliziranost dovoljna zaštita, zašto se onda žena u Sjevernoj Americi ne usuđuje sama proći mračnom ulicom -čak ni preći sama praznim parking prostorom?2. Ako je edukacija jedino rješenje, zašto onda, recimo, visokorespektirani univerziteti imaju ‘bezbjednosnu službu’ zaduženu da patrolira studentskim kampusima.3. Ako je samokontrola odgovor, zašto nas onda svaki dan mediji izvještavaju o slučajevima seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu. Primjeri takvih optužbi za seksualno zlostavljanje u posljednjih nekoliko godina uključuju slučajeve mornaričkihoficira, univerzitetskih profesora, senatora, sudija najvećih pravosudnih organa, pa i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država! Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam pročitao naredne statistike objavljene u brošuri Dekanata ženskog ureda Queens Univerziteta:. U Kanadi, jedna žena je seksualno zlostavljana svakih šest minuta. Jedna od tri žene u Kanadi bitće seksualno zlostavljane u nekom periodu svoga života.. Jedna od četiri žene je u opasnosti od silovanja ili pokušaja silovanja u toku njenog životnog vijeka. Jedna od osam žena bitće seksualno zlostavljane dok pohađaju koledž ili univerzitet. Istraživanje je utvrdilo da je 60% kanadskih mladića univerzitetske dobi izjavilo da će izvršiti seksualno napastovanje u slučaju da su sigurni da neće biti prijavljeni ili otkriveni. Nešto je temeljno pogrešno u našem društvu. Zbog toga je neophodno potrebno napraviti radikalne promjene u našoj kulturi i u stilu socijalnog života. Kultura skromnosti i umjerenosti nasušno nam je potrebna, skromnosti u odijevanju, govoru, kao i u nacinu ponasanja, kako muškaraca, tako i žena. U suprotnom, strašne statistike bitće, iz dana udan, sve strašnije, a ceh ovakvoga stanja platitće, nažalost, ponajprije i ponajviše žene.Zbog toga društva, poput francuskog, koje istjeruje mlade žene iz škola zbog njihove skromnosti u odijevanju, na kraju prave štetu sama sebi.Velika je ironija savremenog svijeta da se nošnje vela duboko poštuje kao simbol svetosti u slučaju kada ga nose katoličke redovnice u svrhu pokazivanja autoriteta muškarca, dok  je nošenje vela muslimanske žene u cilju zaštite vlastitog tijela i vlastite zenstvenosti,izvrgnuto podsmijehu i osudi kao simbol represije nad ženom. Na islam se treba gledati kao na religiju koja je donijela ogromno poboljsanje statusa žene u društvu, kao na religiju koja ženama garantira mnoga prava koja moderni svijet prepoznaje tek u ovome stoljeću.

Islam još uvijek ima veoma mnogo toga što može ponuditi savremenoj ženi: dostojanstvo, poštovanje i zaštitu u svim segmentima i svim stadijima njenog života od rođenja pa do smrti. Napokon, islam ženi pomaže da dodatno prepozna i izbalansira sredstva za ispunjenje svih njenih duhovnih, intelektualnih, psihčkih i emocionalnih potreba.Zato nije nikakvo iznenađenje da danas ima sve više prelazaka na islam žena u zapadnim zemljama, a da ih najviše ima u Engleskoj. Prema nekim statistikama, u Sjedinjenim Državama žene prelaze na islam u odnosu 4 : 1 u korist žena.Islam ima tako mnogo da ponudi našem društvu koje je u velikoj potrebi za moralnim savjetovanjem i rukovođenjem. U tom smislu ambasador Herman Eilts, u svom svjedočenju pred komisijom Inostranih poslova Predstavničkog doma Kongresa Ujedninjenih Nacija, održanog 24. juna 1985. godine, rekao je: “Svjetska muslimanska zajednica koja danas živi u našem susjedstvu broji više od milijardu ljudi. To je jedan impresivan podatak. Ali, ono što je za mene isto toliko impresivno jeste da je islam danas najbrža rastuća monoteistička religija. To je nešto s čim mi moramo računati. Nečega veoma ispravnog ima u islamu. Nečega što je primamljivo dobrome broju ljudi.”

The post Veo žene u islamu u usporedbi sa velom žene u judeo-kršćanskoj tradiciji… appeared first on Moj džemat.

“Ko bude izgovorio: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi‘ (Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala), stotinu puta na dan, bit će mu skinuti (umanjeni) grijesi makar ih bilo koliko morske pjene!”1576

“Ko kaže: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-lhamdu ve Huve ala kulli šej'in kadir‘ (Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji Sebi ravnoga nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je Svemogući), dnevno po deset puta, vrijedit će mu kao da je oslobodio četiri potomka od potomaka Ismaila.”1577

“Dvije riječi su lagane na jeziku, teške na vagi dobrih djela, drage Allahu, a to su riječi: Subhanallahi ve bi hamdihi, subhanellahil-azim (Neka je slavljen Allah i neka je slavljen Uzvišeni). “1578

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Draže mi je izgovoriti riječi: ‘Subhanallahi ve-l-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber (Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveći), nego sve ono što sunce obasja!”1579

“Da li bi nekom od vas bilo teško da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabe. Jedan od prisutnih upita ga: “Na koji način bi to neko od nas mogao učiniti?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Izgovori stotinu puta riječi: ‘Subhanallah‘, zaslužit ćeš hiljadu dobrih djela ili će ti biti pobrisano hiljadu ružnih, koje si počinio! “1580

“Ko izgovori: ‘Subhanallahil-‘azim ve bi hamdihi‘ (Slavljen neka je Uzvišeni Allah i neka Mu je hvala), – bit će mu u Džennetu zasađena palma!”1581

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Da li bi želio, Abdullahu, sine Kajsov, da te uputim ka jednoj od džennetskih riznica?” Abdullah mu odgovori: “Kako da ne bih, Allahov Poslaniče!”, reče Abdullah, a Poslanik kaza: “Izgovaraj riječi: ‘La havle ve la kuvvete illa billahi‘ – (Nema pomoći niti moći mimo Allaha!) “1582

Allahu su najdraže četiri riječi: “Subhanallahi, vel-hamdulillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber!” (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, nema boga osim Allaha, Allah je najveći.) Nema smetnje da se zikr počne bilo kojom od njih.1583

Došao je neki beduin i obratio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši mu: “Pouči me nečemu što ću izgovarati!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Izgovaraj: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, Allahu ekber kebiren ve-l-hamdu lillahi kesiren. Subhanallahi Rabbel-alemine. La havle ve la kuvvete illa billahi-l-‘Azizii-Hakim!‘ (Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji Sebi ravnog nema, Allah je najveći veličinom; hvala Allahu mnogo puta; neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova; Nema pomoći niti moći mimo Allaha Moćnog i Mudrog!)” Na to će beduin: “Ove riječi su za Gospodara moga, a koje su za mene (moje dobro)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu kaza: “Izgovaraj ‘Allahummagfir li verhamni vehdini verzukni!‘ (Allahu moj, oprosti mi i smiluj mi se, na Pravi put me usmjeri i opskrbu mi daj!) 1584

Kada bi neki čovjek primio islam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo bi ga podučio namazu, a zatim bi mu naredio da dovi ovim riječima: “Allahummagfirli, verhamni, vehdini, ve a'fini, verzukni” (Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, učvrsti me na uputi, podari mi oprost i opskrbu.)1585

Najbolja je dova “Elhamdu lillahi” (hvala Allahu), a najbolji spomen Allaha je “la ilahe illallahu” (nema boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha)!l586

Trajno vrijedne riječi su: “Subhanallahi ve-l-Hamdu lillahi ve la ilahe illallahu, vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahi.” (Neka je slavljen Allah, i neka Mu je hvala. Nema boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha i On je najveći. Nema pomoći niti moći mimo Allaha!)1587

1576 Sahih: BuharUa (6405), Muslim (2691).

1577 Sahih: Muslim (2693), Ahmed (23071).

1578 Sahih: Buharija (7563), Muslim (2694), Ahmed (7127) i drugi.

1579 Sahih: Muslim (2695), Tirmizi (3597).

1580 Sahih: Muslim (2698), Ahmed (1499, 1566), Tirmizi (3463).

1581 Tirmizi (3464, 3465). Pogledati: Miškat (2304).

1582 Sahih: Buharija (4205, 6384), Muslim (2704) i drugi.

1583 Sahih: Muslim (2137), Ahmed (19601, 19734)

1584 Sahih: Muslim (2696), Ahmed (1564, 1614).

1585 Sahih: Muslim (2697).

1586 Hasen: Tirmizi (3383), Ibn Madže (3800). Pogledati: Miškot (2306)

1587 Sahih: Ahmed (17889).

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”

Autor: dr. ‘Aid el-Karni

The post Tespih ili tesbih appeared first on Moj džemat.

Grad Innsbruck je glavni grad  austrijske pokrajine Tirol i broji nešto preko 130 hiljada stanovnika. U Tirolu živi oko 8000  Bošnjaka od kojih je oko 2500 u samom gradu Innsbrucku. Bošnjaci su u ovaj  grad dolazili sedamdesetih godina XX vijeka, neki čak i prije, još za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Neki od njih su se vraćali u domovinu, a neki su tu ostajali do danas.

U gradu Innsbrucku nalazi se i mezarje Bošnjaka (njih oko 60), koji su ratujući na strani Austro-Ugarske , dali svoje živote. Bošnjaci koji su dolazili sedamdesetih godina prošlog vijeka većinom su ostajali da žive i rade na ovom području. Bošnjaci su svoj džemat u Innsbrucku osnovali početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Inicijativa je pokrenuta u mjesecu maju 1992. godine, da bi se u septembru iste godine osnovao džemat i iznajmili prostor za potrebe džemata kao i ostalih kulturno-sportskih i drugi aktivnosti.

U periodu od 1992. do 1995. godine, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu u džematu je bilo oko 400 redovnih članova. Nakon tog perioda smanjivao je se broj aktivnih članova iz različitih razloga, da bi u jednom periodu pao na negdje oko 150 aktivnih članova. U periodu poslije 2015. godine pa do danas, broj aktivnih članova je stalno u porastu i danas je oko 460 članova džemata ili oko 460 porodica je uključeno u džemat Innsbruck. Tokom čitavog perioda džemat  Innsbruck je nastojao očuvati vjerski i nacionalni identitet Bošnjaka koji žive u Innsbrucku i okolici, u ćemu se najvećim dijelom i uspjelo.

U tom smislu, posebno se radilo  sa omladinom kroz vjersku pouku, hor Ilahija i kasida, omladinska sijela, kulturno-sportske i razne druge aktivnosti. U džematu je u toku njegovog postojanja bilo puno akcija, razlićite prirode, gdje su prikupljana novčana sredstva kao pomoć za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Vođene su akcije za pomoć bolesnima, ranjenicima, izbjeglicama, a i danas se vode slićne akcije u humanitarne svrhe.

Džemat je poduzimao i aktivnosti na slanju konvoja humanitarne pomoći tokom agresije na BiH kao i tokom poplava 2014. godine u Bosni i Hercegovini. U medžlisu Doboj u Bosni i Hercegovini, džemat je od prikupljenih sredstava tokom poplava renovirao jednu porodičnu kuću i tako omogućio toj porodici ponovni život u svojoj kući.

Imam džemata Innsbruck je magistar Samir ef. Redžepović. Na njegovu inicijativu, u saradnji sa našim Bošnjacima tog perioda , je i osnovan džemat Innsbruck u septembru 1992. godine. Džemat Innsbruck se izvjesno vrijeme nalazio u iznajmljenim prostorijama u starom gradu i u Gumpstrasse u Innsbrucku.

Kod džematlija, tadašnjeg džematskog odbora i imama je polako sazrijevala ideja da bi džemat  trebao i mogao riješiti pitanje prostora ili kupovinom zemljišta te gradnjom džamije ili kupovinom adekvatnog objekta i renoviranjem prilagoditi taj prostor za potrebe džemata, tj.pretvoriti ga u džamiju.

Tragalo se za adekvatnim rješenjem i na kraju je donesena odluka da se kupi zgrada sadašnje džamije. Bila je to  velika i hrabra odluka tadašnjeg džematskog odbora, imama i svih džematlija, da se kupi zgrada vrijednosti od 600 hiljada eura. Džemat naravno nije imao taj novac, te je podignut kredit kod banke da bi se zgrada isplatila. Izvjesni broj džematlija ovog džemata je bio žirant/ garant kod banke i svojim su imetkom preuzeli dobrim dijelom obavezu vračanja kredita.

Uporedo stim, ti naši vizionari su pokrenuli akciju sakupljanja novčanih priloga za isplatu džamije i buduće renoviranje. Većina naših ljudi, naših Bosnjaka u Tirolu, su se odazvali ovoj akciji i svojim novčanim prilozima pomogli da se kredit i prije vremena isplati. U akciji „Budi Vakif svoje džamije“, oko 35 džematlija je uplatilo po 3000 eura i postalo Vakif svoje džamije u Innsbrucku i time dali veliki doprinos kupovini i prvom renoviranju džamije.

Danas u džamiji imamo preko 90 Vakifa. Svi prilozi su uredno evidentrani i date priznanice, tako da danas imamo preko 1000 osoba koje su svojim prilozima pomogli da se kupi zgrada za džamiju i kasnije renovira.

Uporedo sa otplaćivanjem kredita, naše vrijedne džematlije, pod rukovodstvom tadašnjeg džematskog  i građevinskog odbora, vršili su renoviranje zgrade i prilagođavanje iste u džamiju i druge potrebe džemata. I u tom renoviranju, džematlije džemata Innsbruck, su pokazali svoju odanost Allahu dž.š., svoju pripadnost islamu, svoju potrebu za džematom i svoje bošnjaško zajedništvo.

Uložili su znatna sredstva novčana i materijalna, dali veliki doprinos kroz dobrovoljni rad i oni će ostati svi zauvijek upamćeni kao donatori i vakifi ove džamije. Nakon renoviranja u džematu se pored vjerskih sadržaja sprovode i druge aktivnost, te se formiraju folklorna, fudbalska, šahovska sekcija, hor Ilahija i kasida i tako dalje.

Omladina zauzima svoje mjesto, organizuju se i formiraju Omladinsku organizaciju džemata Innsbruck pod vođstvom Muamere Redžepovića i svi zajedno su dali znaćajan doprinos dzematu. Nakon višegodišnjeg perioda pokazala se potreba za ponovnim renoviranjem i preuređenjem džamije džemata Innsbruck. Tako je 2018. godine skupština džemata Innsbruck, na prijedlog džematskog odbora, usvojila odluku da se ide  u kompletno  renoviranje džamije.  Formiran je građevinski odbor i ubrzo, saradnjom džematskog i građevinskog odbora, usvojen je plan renoviranja džamije, te se krenulo u realizaciju istog.

Radovi su trajali do pred kraj 2021. godine. Na spratu je urađen novi mesdžid u savremenom i modernom stilu sa svim pratećim  sadržajima kao što su odvojene muške i ženske abdestane , garderobe, sanitarije. Takođe  je urađen jedan apartman za eventualne goste, predavače koji će dolaziti u naš džemat.

Osim apartmana,  mesdžida i pratećih prostorija na spratu je i jedan moderni, opremljeni biro-kancelarija kao i jedna sala za održavanje sastanaka. U toku renoviranja urađene su nove elektro-instalacije, instalacije za vodu i odvode, podno grijanje, klima i ventilacija, podne glazure, tepisi i tako dalje.

Na cijeloj zgradi su postavljeni novi PVC prozori i nova aluminijska vrata. Urađena je i termoizolaciona fasada. U dvorištu džamije je i ca. 40 obilježenih parkinga za automobile sa protupožarnim prilazom džamiji, obilježenim mjestima za imama i invalide.

Uz Allahovu pomoć i pomoć naših dobrih bošnjaka, sve  se to završilo i  svima nama je danas na raspolaganju novo uređena džamija , tako da u boljim uvjetima već obavljamo naše vjerske i druge aktivnosti.

U prostoriji starog mesdžida, danas je moderno opremljena učionica sa svim pratećim sadržajima i time su djeca, polaznici mektebske pouke, dobili adekvatne uvjete za mektebsku nastavu. Zbog izraženih želja i potreba naših džematlija za većim obimom vjerskih aktivnosti i zbog povečanog broja mektebske djece, ukazala se potreba za joč jednim imamom i mualimom, da bi se zadovoljile te potrebe. Iz tog razloga, angažirani su i kao drugi imam, profesor  Senahid ef. Makić i kao mualima, profesorica Mersiha Mekić. Oni su kroz svoje djelovanje u džematu, pokazali da su zaista kompetentne osobe i već daju veliki doprinos sveobuhvatnim aktivnostima u džematu, zajedno sa mag. Samirom ef. Redžepovićem.

Dzemat Innsbruck, u svakom pogledu raste i napreduje, te ostvaruje svoje zacrtane ciljeve.

The post Džemat Innsbruck – Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji appeared first on Moj džemat.

Islamski centar “Sultan Ahmed” u Zenici jedan je od projekata koji je realiziran u saradnji Muftijstva zeničkog, Medžlisa IZ Zenica, Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH i Generalnog sekretarijata vakufa Države Kuvajt.

Ovaj je projekat od historijskog značaja za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, za Muftijstvo zeničko kao i Medžlis Islamske zajednice Zenica, te će osigurati izuzetno kvalitetne uvjete za nesmetano odvijanje i razvoj vjerskog i kulturnog života. Objekat je reprezentativan, uljepšava ovaj dio Zenice te će osigurati kvalitetne uvjete za našu djecu, omladinu, džematlije i, naravno, sve građane.

Kamen temeljac za ovaj projekat je postavljen još 2008. godine, a sami objekat je od prvobitnog projektovanja doživio određene izmjene. Prostor Islamskog centra će pored prostorija za vjerski život imati veliku čitaonicu za srednjoškolce, studente i sve ljubitelje knjige, kao i biblioteku. Također, u sklopu centra je nekoliko multifunkcinalnih dvorana i prostora za razne promocije i aktivnosti iz kulturnog i obrazovnog života. Islamski centar će u sklopu svojih aktivnosti imati i obdanište/vrtić, a u poslovnim prostorima predviđeni su prostori za slastičarnu, restoran i druge objekte namjene da uljepšaju i olakšaju život.

The post Pogledajte kako izgleda Islamski centar “Sultan Ahmed” u Zenici uoči samog otvaranja (FOTO+VIDEO) appeared first on Moj džemat.

Planirano je da prvi avion sa 152 osobe s Međunarodnog aerodroma u Sarajevu poleti 6. juna u 10.05 sati, nakon čega će do 12. juna u 12 narednih letova u Saudijsku Arabiju otputovati sve naše hadžije.

Ove godine će hadžije sletjeti na aerodrom u Džidi, odakle će autobusima biti prevezeni u hotel u Mekki. Nakon što završe s obredima hadža, otputovat će u Medinu, gdje će posjetiti Poslanikovu džamiju i druge znamenitosti.

Povratak za Bosnu i Hercegovinu planiran je od 25. juna do 1. jula.

– Ovo do sada nije bio slučaj. S obzirom na dosadašnja iskustva, želimo olakšati našim hadžijama da obrede u Mekki obave u što boljem zdravlju. Također, na ovaj način ćemo preduprijediti i eventualne probleme s letovima – izjavio je za Agenciju MINA rukovodilac Ureda za hadž i umru Dževad-ef. Hadžić.

Elektronske vizu za hadžije su već spremne, a kako je najavio efendija Hadžić, u narednom periodu bit će provedene i sve potrebne edukacije vodiča i hadžija, kako bi što spremnije pristupili izvršavanju ove vjerske dužnosti.

– Stalno radimo na poboljšanju uvjeta za naše hadžije, vodeći računa o pripremama u Bosni i Hercegovini, samom putu, ispravnom obavljanju obreda, ali i njihovom smještaju u Mekki i Medini. Hadž je u određenim danima, a pripreme za njega traju cijele godine – kazao je Hadžić.

O našim hadžijama brinut će 47 vodiča i šest šerijatskih konsultantica, te medicinski tim kojeg će činiti sedam ljekara i sedam medicinskih tehničara.

Za reisul-hudždžadža imenovan je bivši banjalučki muftija mr. Nusret-ef. Abdibegović, a glavni vodič će biti Izet-ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zavidovići.

Najstarija osoba koja će ove godine otputovati na hadž je Derviša Huseinagić iz Gradačca koja ima 87 godina, a najmlađi je petogodišnji Hukić Ensar.

Ensar će ove godine obaviti hadž sa svojim sestrama, trinaestogodišnjom Aminom i četrnaestogodišnjom Sumejom, te babom Ahmetom Hukićem i mamom Seadom Sarić-Hukić.

(MINA)

The post Ove godine na hadž putuje 2225 državljana Bosne i Hercegovine appeared first on Moj džemat.

Na promociji, koja je održana u prostorijama Bošnjačkog instituta – Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu, govorili su dr. Senaid Zajimović, prof. dr. Haris Dervišević, dr. Elvir Duranović i autor Dizdar, želeći svojim izlaganjima ukazati na važnost očuvanja sjećanja na turbeta, s obzirom na njihovu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu.

– Radi se o veoma iscrpnom naučnom djelu koje je podrazumijevalo obilazak brojnih lokacija širom Bosne i Hercegovine, pronalazak turbeta, pronalazak brojne dokumentacije koja govori o historijatu turbeta, kao i o samom sadržaju, nastanku turbeta, sa svim onim što ona podrazumijevaju, a najčešće podrazumijevaju pomen za istaknute ljude, uglednike, šehide, vojskovođe. Zašto je to za nas u Islamskoj zajednici važno?

Promovisati turbeta za nas ne znači promovisati samo nadgrobne spomenike i skupiti građu koja o njima govori, za nas su turbeta, prije svega, dokazi višestoljetne egzistencije Bošnjaka na ovim prostorima – izjavio je direktor Vakufske direkcije dr. Zajimović.

Dodao je da su turbeta značajna i u aspektu proučavanja društvenih kretanja u tom periodu.

– Turbeta nisu samo nadgrobni spomenici, sa njihovih natpisa, sa njihovog oblika, samog sadržaja, možemo čitati o društvenim kretanjima, političkim kretanjima, kao i demografskim kretanjima. Mnogo toga se saznaje s turbeta – objasnio je on.

Naveo je da su “u našem narodu turbeta uglavnom vezana za dobre ljude”.

– Mi se prema njima odnosimo kao prema svim dijelovima naše bogate i slavne historije, odnosimo se s skrušenošću, čak činimo dove kod turbeta, ili na neki drugi način iskazujemo to strahopoštovanje – kazao je on.

Kako je istaknuo, Vakufska direkcija je od početka bila zainteresirana za nastanak ovog djela, jer su turbeta po svojoj prirodi vakufi.

– Iz svih tih razloga smo uvrstili današnji sadržaj u program manifestacije, i s radošću smo promovisali ovo djelo – poručio je dr. Zajimović

Ovo obimno djelo predstavlja svojevrsnu monografiju sakralnih objekata koji su vezani za mjesta posljednjeg počivališta znamenitih vjerskih, političkih i vojnih ličnosti. Predstavlja iznimno vrijedan doprinos razumijevanju turbeta kroz prizmu njihovih arhitektonskih, likovnih i historijskih vrijednosti.

– Ovo je monumentalna studija. Riječ je o jednom od najznačajnijih djela koja tretiraju arhitekturu turbeta, odnosno arhitekturu u kontekstu islamske baštine u Bosni i Hercegovini. Prvi put imamo djelo koje tretira isključivo turbeta. Važno je naglasiti da nije predstavljena samo arhitektura, nego sve što je vezano za ove cjeline. Riječ je o jednom leksikonu, koji je i budućim generacijama istraživača nepresušno djelo –  izjavio je Dervišević.

Čitalačkoj publici knjiga nudi puno detalja i zanimljivosti koje do sada nisu zabilježene.

(MINA)

The post Promovirana knjiga “Turbeta u Bosni i Hercegovini 1463-2008” appeared first on Moj džemat.

Nakon njega u džemat Bosanski Brod dolazi Sedin ef. Oruč (2004.god) i preuzima dužnost imam,muallim i hatib Husein-begove džamije Bosanski Brod. Imam na području MIZ Bos.Brod, kao glavni imam medžlisa je bio i Admir ef. Blitović. U Kolibama Gornjim trenutno dužnost imama, muallima i hatiba obavlja prof. Senad ef. Karić, a glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bosanski Brod je prof. Sedin ef. Oruč.

Kratki osvrt na historijat Bosanskog Broda

Prva muslimanska bogomolja (džamija) se prvobitno nalazila pored prvih kuća oko čardaka, a izgradnjom kadiluka, izrađena je džamija od drveta, koja se nalazila u neposrednoj blizini današnjeg mosta. Kasnije napuštena iz nepoznatih razloga, nestala iz sjećanja, ali ostadoše zapisi i slike za uspomenu.

Ne smijemo zaboraviti da iz ovoga dijela grada potječu i najstarije bosanskobrodske familije, koje su sukladno vremenu imale veći ili manji utjecaj na razvoj grada. Današnji centar grada, popularno nazivan čaršija, razvio se na platou stare barokne tvrđave uništene dolaskom Austro – Ugarske u ove krajeve.

Stara bosanskobrodska tvrđava izgrađena od strane Osmanske imperije krajem 17 stoljeća, a uništena do temelja 1697. godine povratkom habsburške vojske sa pohoda iz Bosne. Sadašnju gradska džamiju sagradio je oko 1820. godine Husein-beg Osmančević, porijeklom iz Gračanice, koji se navodno obogato Napoleonovim ratom između 1806 i 1814 godine. Ova drvena džamija je srušena 1907. godine i na njenom mjestu je oko 1905. godine napravljena nova, kojoj se forma zadržala do današnjih dana.

Materijal od te gradske džamije upotrebljen je u Sijekovcu za izgradnju džamije. U agresiji na našu domovinu porušene su džamije u džematu Kolibe Gornje, Sijekovac i Bosanski Brod , koje su obnovljene i svečano otvorene.

The post Medžlis Islamske zajednice Bosanski Brod appeared first on Moj džemat.

U svakom slučaju, srce nam je zaigralo radošću kada smo vidjeli da njihova djeca, mala i velika, tečno govore bosanski jezik, da se u kući govori isključivo bosanski, da im djeca listom idu na fakultete te da postižu značajne rezultate. Ovdje je narod itekako svjestan svog identiteta i svog porijekla, svjestan je svoje odgovornosti da svoje potomstvo usmjeravaju i obrazovno, i nacionalno, i odgojno, i tradicionalno i vjerski, i savremeno. Obišli smo Evropu po nekoliko puta, zavirili u svaki ćošak gdje žive Bošnjaci i uvjerili se da svuda, na svakoj tački ove nam planete, Bošnjaci imaju priliku i mogu sačuvati sve vrijednosti bošnjačkog naroda ali i prihvatiti sve ono što je dobro od naroda među kojima žive.

2022. godina slovima bit će upisana u historiju bošnjačkog džemata u finskom gradu Turku. Naime, predsjednici džematskog i vakufskog odbora Damir Mehmedović i Mirsad Šahinović, uz prisustvo džematskog imama Mahir ef. Ćosića s lokalnim vlastima potpisali su ugovor o kupovini objekta za potrebe džematlija iz ovog grada. Za dva objekta na parceli od 5565 m² džemat je izdvojio 207. 000 eura, i zasigurno kupovinom ovih nekretnina džemat je osigurao svijetlu budućnost narednim bošnjačkim naraštajima u Finskoj.

Informaciju više o ovom značajnom iskoraku u organizovanju i radu džemata Turku dobili smo od predsjednika džematskog odbora Damira Mehmedovića:

“Džemat Turku u Finskoj od 2011. godine je u potrazi za objektom koji će zadovoljiti potrebe džemata i aktivnosti. Rukovodstvo džemata je uložilo mnogo truda u proteklom periodu na putu ka ostvarenju ovog cilja. Nakon što je pronađen objekat koji zadovoljava naše potrebe, poslana je obavijest džematlijama i vakifima da mogu početi s uplatama svojih donacija.

Pet dana od dana objave džemat Turku je imao na raspolaganju dovoljnu količinu potrebnih sredstava. Naši vakifi su za 5 dana donirali oko 180 hiljada eura. Uz donacije koje su bile uplaćene ranije, na vakufski račun za projekat vakufa je donirano oko 220 hiljada eura od strane oko 200 vakifa. Raduje nas činjenica da je pored donatora iz našeg džemata bio veliki broj vakifa i iz ostalih dijelova Finske. Spisak svih koji su dali sredstva je u arhivi džemata Turku i bit će proslijeđen vakufskoj direkciji IZ u BiH.

Naš džemat broji nešto manje od 400 članova, što približno odgovara broju oko 150 porodica. Ovom prilikom je realizovan prvi projekat vakufa u Finskoj i nadamo se da će ovo biti ohrabrenje i svim ostalim džematima, kako u Finskoj tako i u ostalim dijelovima svijeta, da krenu u realizaciju projekata vakufa.”

Inače, kompletnu ovu aktivnost vodili su članovi džematskog i vakufskog odbora Mahir ef. Ćosić, Hasib Kulovac, Mirsad Šahinović, Šefika Šahinović, Mersa Purković, Alma Ćosić, Edi Šljivar, Damir Mehmedović, Husein Arapović i Šemsudin Vejzović koji koriste priliku da se još jednom zahvale svim donatorima koji su omogućili da se potrebni novac prikupi za samo pet dana.

Želja ovih ljudi da čuju bošnjački glas, čuju nekoga ko će ih okupiti i „puhnuti pod krila“, želja da ne ostanu sami u ovoj prelijepoj zemlji bila je motiv jednoj izuzetno dinamičnoj ženi, Irmi Rožajac, da sa svojim drugaricama Jasminom, Nenom, Eminom i drugima, imala je za rezultat da se akademik Abdulah Sidran obrati ovoj populaciju uživo, putem video linka i održi zapaženu besjedu i dā važne savjete ovim ljudima kojima je to potrebno kao hljeb i voda.

Iz istih razloga je Sara Sabri danas u Turku održala predavanje na temu jačanja žene, porodičnih odnosa i odgoja djece. Iako je, zbog visokoh troškova života ovdje u Finskoj, svaki euro dragocjen, organizatorice nisu žalile ni vriijeme ni novac da čuju ono što žele da čuju, da dovedu onoga koga žele da vide. Nisu žalile svoj trud da musafirima naprave ugođaj dobrodošlice i domaćinske atmosfere. Irma, Jasmina, Nena sa svojim muževima Alenom, Šefikom i Baketom su nas dočekale sa pazarskim mantijama, sa ubijenim dudovima, ali i sa finskim specijalitetima. Niko ne ide nikud ni da se najede niti napije, ali to što ostavlja traga jeste čehreli lice i iskrena dobrodošlica domaćina. Ovdje nismo sreli pojmove „Bosanac“, „Hercegovac“, „Sandžaklija“. Naprosto, ne postoje. Svi su oni isti, žive istim životom i brinu iste brige. Razuman čovjek se mora zapitati: „pa zar to nije toliko normalno i toliko islamski“.

Nešto što je, nažalost, karakteristika mnogih sredina u kojima smo bili jeste nedovoljna zainteresovanost onih subjekata koji su dužni da organizuju socijalni i vjesrki život Bošnjaka. Na taj način se Bošnjaci prepuštaju stihiji ili izlažu teškim naporima i velikim ličnim troškovima da nadomjeste inertnost, sterilnost, zavist ili inat pojedinaca ili institucija koje se ponašaju kao kočnice, a ne kao inicijatori i generatori društveno korisnih događaja zbog čega i postoje.

U mnogim sredinama individualna inicijativa je jedini pokretač društvenh aktivnosti našeg naroda i razlog očuvanja naše bošnjačke zajednice u dijaspori. Tako je Irma Rožajac, žena koja je organizovala i predavanje Sare Sabri, pokrenula vrlo uspješnu dramsku sekciju za djecu i odrasle i tako ostvarila svoj davnašnji san: da se bavi glumom. Bake Halitović je svo svoje slobodno vrijeme uložio u folklornu sekciju koja je okupila i stare i mlade i činila ih srećnijima i manje usamljenim na sjevernoj obali hladnog Baltičkog mora. Tako su ovi ljudi oživjeli i uljepšali ovaj svoj krajičak svijeta za sebe i za druge, svijet koji nije bio samo rad, red i san.

Očigledno je da vjera u Finskoj gotovo da ne igra nikakvu ulogu u životu ljudi. Nije od pomoći ni gradnja ogromnih crkava, ni sjaj odore sveštenika, ni gromoglasna muzika orgulja, ako u duši nema Boga. Pade mi na um da tom narodu ne bi bilo teško pomoći da se vrati Bogu, ako bi imao ko da im objasni i da ih uputi. A imalo bi. I u Finskoj kao i u drugim kršćanskim zemljama svijeta ima dovoljno muslimana porijeklom iz islamskih zemalja kao i iz Bosne. Ali nije dovoljno klanjati se Allahu zbog sebe i radi sebe, već svojim primjerom i ponašanjem u kući i u društvu pokazati ostalima da je islam jedini istinski i ispravan put za sigurnost duše na ovom i smiraj na onom svijetu. Zbog toga sam iskoristio priliku nakon podne namaza da porazgovaram sa imamom mesdžida u Turku Mahir ef. Ćosićem o islamskom životu u njegovom džematu.

Zatekao sam Mahir ef. kako igra stoni tenis sa omladinom u sklopu omanjeg, tek renoviranog, prostora koji je organizovan kao mali islamski centar sa, pored mesdžida, drugim potrebnim sadržajima: oprema za stoni tenis, pikado, stoni fudbal, sa modernim učionicama za mektebsku nastavu, kuhinje, abdesthanu i dr. Prijatno me iznenadila živost u „Centru“, prepunom male djece i omladine.

– Ovaj džemat ima preko 50% članova od ukupne bošnjačke populacije u Turku, što je, vjerovatno najveći procenat u svijetu gdje god žive Bošnjaci. Kada sam došao u Turku, zatekao sam dvadesetak članova džemata, a sada imamo preko 400 članova, – naveo je Mahir ef. u razgovoru koji je trajao skoro sahat.

Interesovalo me je kakvi su odnosi između Bošnjaka unutar džemata, unutar Bošnjačkog kulturnog centra u Turku, odnosi između ovih zajednica kao i njihov odnos prema Bošnjacima koji nisu uključeni u ove zajednice. Takođe me je interesovalo kakav je odnos džemata prema islamskoj zajednicu BiH, kakav je odnos Finaca prema Bošnjacima kao strancima i prema Bošnjacima kao pripadnicima islama.

Mahir ef. mi je relaksirano prezentirao nekoliko primjera iz kojih se moglo zaključiti da su ti odnosi na zadovoljavajućem nivou. Ipak, između redova kao i iz razgovora sa džemetlijama se moglo primijetiti da, bez obzira na mali prostor, a u nedostatku privlačnijeg načina trošenja vremena, oni predstavnici zajednice koji bi se trebali ponašati progresivno, nađu prostora za nerazumijevanje, nepotrebno zatezanje odnosa prilikom organizacije sportsko-kultrunih aktivnosti i događaja koje nije mimoišlo čak ni ovaj događaj zbog kojeg smo došli u Turku. Uvjereni smo, da će ti predstavnici, nakon briljantne organizacije predavanja Sare Sabri od strane pojedinaca, urkos pokušajima opstrukcije, shvatiti da uspjeh cijele bošnjačke zajednice leži u međusobnom pomaganju i zajedničkom radu u intersu svih.

The post Džemat Turku – islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj appeared first on Moj džemat.

Muškarcima su zabranjeni zlato i svila

Ne samo da su dotjerivanje i elegancija dopušteni u islamu, već su i obavezni i islamu je, uopće uzev, mrzak svaki pokušaj da ih se zabrani.

„Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela? Reci: Oni su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih. Eto, tako mi podrobno izlažemo doka­ze ljudima koji znaju.“ (El-A’ raf: 32).

Međutim, islam muškarcima zabranjuje dvije vrste nakita, koje ženama dopušta. To su, prije svega, zlatni nakit, i drugo, odjeća od čiste svile.

Alija – radijallahu anhu – prenosi da je Resulullah – alejhi’s-selam – uzeo komad svile u desnu, a komad zlatnoga nakita u lijevu ruku, pa rekao: „Ovo dvoje je haram muškarcima iz moga Ummeta“ (Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai, Ibni Hajjan i Ibni Madže, koji također prenosi i frazu: „ali je halal ženama”).

Omer prenosi kako je Resulullaha – alejhi’s-selam – čuo kako govori: „Ne nosite svilu, jer oni koji je nose u ovom životu neće je nositi na onome svijetu“ (El-Buhari i Muslim; oni su također prenijeli i jedan drugi njemu sličan hadis preko Enesa).

Također u povodu svilene odjeće, on je kazao: „Ovo je odjeća čovjeka koji nema udjela (u dobru).“ (El-Buhari i Muslim).

Poslanik – alejhi’s-selam – je jednom vidio zlatni prsten na ruci nekakva čovjeka. Smjesta mu ga je uzeo i bacio rekavši: „Pojedinci među vama kao da žele uzeti u ruke žeravicu i držati je!“· Nakon što je on otišao sa toga mjesta, neko upita onoga čovjeka: – Zašto ne uzmeš prsten i ne izvučeš kakvu korist od njega? – Ovaj uzvrati: – Tako mi Allaha, neću ga uzeti nakon što ga je Allahov Poslanik bacio! – (Muslim).

Ista zabrana koja se odnosi na zlatni prsten, tiče se i drugih predmeta od zlata kakve možemo vidjeti u raskošnika, npr. zlatno pero, zlatni sahat, zlatna kutija za cigarete i upaljač, zlatna proteza, itd. Međutim, Božiji Poslanik – alejhi’s-selam – je dopustio muškarcima da nose srebreno prstenje.

El-Buhari, preko Ibni Omera, prenosi: – Resulullah – alejhi’s-selam – je nabavio i nosio prsten od srebra. Nakon njega su ga nosili Ebu Bekr, a potom Omer i Osman, sve dok nije ispao u bunar Eris. (El-Buhari u poglavlju Odijevanje).

Što se tiče drugih metala, kao što je gvožde, ne postoji pozdan izvor o njihovoj zabrani. Naprotiv, u El-Buharijevu Sahihu stoji da je Resulullah – alejhi’s-selam – savjetovao čovjeku koji se želio oženiti sa ženom koja mu je ponudila brak: „Zatraži od nje kakav dar, makar to bio i prsten od gvožda.“

Na osnovu ovog hadisa, El-Buhari govori o dopuštenosti nošenja prstenova od gvožda.

Poslanik – alejhi’s-selam – je napravio ustupak kada je dozvolio nošenje svilene odjeće iz zdravstvenih razloga. Tako je Abdur-Rahmanu ibni ‘Awfu i Ez-Zubejru ibni El-‘Awwamu, koji su bolovali od svraba, dopustio da nose svilenu odjeću (El-Buhari).

U čemu je smisao zabrane nošenja zlata i svile muškarcima

Uvodenjem ovih dviju zabrana koje se odnose na muškarce, islam nastoji postići odgojne, moralne i plemenite ciljeve. Zaista islam – kao vjera džihada (borbe) i snage – nastoji zaštititi muške odlike muškarca od bilo kojeg vida slabosti, pasivnosti i letargije. Allah dželle šanuhu je odlikovao muškarca korpulentnošću stasa i skladnošću mišića; za razliku od žene, njemu ne dolikuje da oponaša pjevaljku u oblačenju finih tkanina i isti­canju skupe nošnje i nakita.

Pored ovoga, postoji i društvena opravdanost ove zabrane. Zabrana nošenja zlata i svile muškarcima dio je širega islamskog programa koji nastoji suzbiti luksuz u životu. Sa stanovišta, Kur’ana, luksuzan život vodi slabljenju nacije i njezinoj eventualnoj propasti; luksuz je jedna vrsta društvene nepravde jer ga samo mali broj ljudi može sebi priuštiti i to na račun obespravljenih masa, koje ponekad nemaju osnovnih sredstava za život. Pored toga, luksuzan život je neprijatelj svakog pozivanja na istinu, pravdu, dobro i socijalne reforme.

Kur’an kaže: „Kad hoćemo da jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na ra­skoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.“ (El-Isra’: 16)

i: „Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli : „Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!“ (Sebe’: 34)

U duhu Kur’ana, Resulullah – alejhi’s-selam – je muslimanima zabranio da se odaju konzumiranju svega što je sumnjivo. Ne samo da je mu­škarcima zabranio da nose zlato i svilu, već je i ženama i muškarcima zabranio da koriste zlatni ili srebreni pribor. Konačno, ove zabrane imaju i neke ekonomske reference. Budući da je zlato univerzalno sredstvo razmjene, koristiti ga za izradu predmeta za potrebe domaćinstva ili nakita za muškarce, besmisleno je sa ekonomskoga aspekta.

Poglavlje iz knjige „HALAL I HARAM U ISLAMU”, dr. Jusuf El-Karadavi, Izdavač: Ljiljan, Sarajevo, 1997. godine

akos.ba

The post U čemu je smisao zabrane nošenja zlata i svile muškarcima? appeared first on Moj džemat.

– Govoreći o historiji džemata, sjetit ćemo se da je džemat iznajmljivao prostorije sve do 2003. godine, kada su džematlije svojim sredstvima kupile i obezbijedile ovaj objekat, koji broji preko 550 kvadratnih metara. Naš objekat se sastoji od mesdžida, dvije učionice, sobe za rekreaciju, kafeterije, velikih prostorija za druženja, abdesthana, kuhinje. Vani imamo šadrvan, parking, igralište za djecu, a u našoj bašti smo uradili “Cvijet Srebrenice” – kazao je za Preporod.info Almedin-ef. Ibišević, imam ovog džemata.

Džemat Odense u kontinuitetu provodi brojne aktivnosti, klanja se beš-vakat, te vikendom u dvije grupe provodi mektepska pouka.

– Imamo između 40 i 50 djece koja redovno pohađaju mektepsku pouku. Želim istaći da imamo veliki broj učača Kur’ana. Efendija Kadrić, koji je bio imam džemata prije mene, izveo je 30, a ja 28 učenika. Od naših 800 članova, otprilike jedna trećina čita Kur’an i aktivni su učači. Naša omladina djeluje u okviru Mreže mladih dijaspore i naredne godine planiramo okupiti jednu veću grupu koja će ići na Marš mira u Srebrenici – kazao je ef. Ibišević.

Dodao je da imaju i školu bosanskog jezika, te da su u pregovorima sa danskim vlastima da se bosanski jezik izučava i u danskim školama, jer imaju dovoljan broj bosanske djece.

– Tako da ćemo to, ako Bog da, bosanski jezik imati i u danskim školama, a vlasti će biti dužne obezbijediti učitelje. Osim navedenih aktivnosti, imamo redovna druženja, redovna predavanja, određene online aktivnosti – kazao je Ibišević.

Ističući da je uposlen kao imam u punom radnom vremenu, ef. Ibišević je naglasio da je osiguravanje uslova za stalni angažman i boravak imama veliki izazov s kojim se suoačavaju u Danskoj.

Naglasio je da je Džematski odbor učinio zaista mnogo da osigura ostanak imama u Danskoj, te da su džematlije osigurale i novac za kupovinu imamskog vakufskog stana.

– Upravo smo u procesu kupovine stana. Također, ja sam od danskih vlasti dobio dozvolu da mogu obavljati vjenčanja. Gledamo da pravimo iskorake koji naši prethodnici nisu uspjeli, jer su bili zauzeti kupovinom prostorija, uređenjem, postavljanjem temelja ove priče – naglasio je ef. Ibišević.

Odziv džematlija je, kako smatra, jako dobar, te su oni redovno u velikom broju prisutni na namazima.

– Na našim druženjima često imamo i više od stotinu džematlija. Na džumi također imamo veliki broj, ne samo Bošnjaka nego i Albanaca, Arapa, Turaka. Ono čemu težimo u posljednje vrijeme jeste da poboljšamo odziv naše omladine i djece u mektebu, to nam je prioritet, džemat treba na nekome ostati – naglasio je on.

Za kraj, Almedin-ef. nam je kazao da je raditi u ovom džematu velika čast, ali i odgovornost.

– Ranije sam bio u ovom džematu i znao sam kakva je potreba za imamom. Da nije ove misije da pomažem islamu, Bošnjacima i Bosni iz Danske, nikada ne bih otišao iz Bosne i Hercegovine. Velika je odgovornost, ali je velika i volja da uradimo što više dobra – poručio je Almedin-ef. Ibišević, imam džemata Odense.

(Rabija Arifović/Preporod.info)

The post Džemat Odense – Islamska Zajednica Bošnjaka Danske appeared first on Moj džemat.