Taj način prenošenja i čuvanja Božije riječi je hifz – učenje Kur'ana napamet.

U proteklim godinama u Bosni i Hercegovini je sve više hafiza. Hvala Allahu naš grad Zenica i Medžlis je prepoznatljiv po učenju Kur'ana napamet i hafizima.

Škole hifza opravdavaju svoje postojanje, ali se moraju razvijati i unapređivati. Zadovoljni smo sa radom Škole hifza, ali moramo stalno raditi na njenom razvoju i unapređenju. Moramo raditi na tome da Škole Kur’ana pored toga što polaznike podučavaju Kur’anu napamet, postaju mjesta u kojima se izučava Kur’anska riječ, Kur’anski stil, estetika Kur’ana i tefsir Kur’ana.

Zenica i gradovi u njenoj blizini sv ake godine bogatiji su za vise novih hafiza, a s tim kontinuitetom nastavlja svakako zahvaljujući zajednici koja je prepoznala ovu aktivnost.

I tako je već dvanaest mladih hafiza je zahvaljujući našem sponzoru Mirnesu Ahmetspahiću vlasniku auto-škole “Ahmetspahić M” I uz koordinaciju Kenana Karića dobilo “Vaućer za besplatno polaganje vozačkog ispita” u ovoj auto-školi.

Prije nekoliko dana uz koordinaciju Kenana Karića mladom hafizu, polazniku Medrese “Osman Redžović” u Visokom, a rođenom zeničaninu hafizu Ibrahimu Mujezinoviću, u gradskoj Sejmenskoj džamiji uz prisustvo muhafiza dr. hfz. Safeta ef. Husejnovića i Kenna Karića te džematlija džamije uručen je i ovaj vrijedni “Vaučer”.

Svakako da je ovo skromna hedija novim hafizima ali svakako i pozivim i drugim novim hafizima da se jave koordinatoru Kenanu Kariću kako bi i njih obradovali jednom ovakvom hedijom iz auto-škole “Ahmetspahić M” Zenica vlasnika Mirnesa Ahmetspahića.

The post Zenica: mladom hafizu Ibrahimu Mujezinoviću uručen poklon vaučer za polaganje vozačkog ispita appeared first on Moj džemat.

To je deveti dan posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara i prethodi Kurban-bajramu.

Sunnet Muhammeda a.s. je post tokom ovog dana, a njegova vrijednost je sadržana u hadisu kojeg bilježi Muslim, a u kojem se ističe da post ovog dana iskupljuje grijehe iz prošle i naredne godine.

Prema mišljenju uleme, ovakva posebnost ogleda se u činjenici da se ovaj dan nalazi u svetom mjesecu, ali i da dva mjeseca prije i poslije njega pripadaju skupini svetih (zul-kade i muharrem)

Drugu posebnost posta u ovom danu moguće je vezivati uz činjenicu da je on praksa isključivo ummeta Muhammeda a.s.; za razliku od, naprimjer, posta na Dan Ašure koji je bio praksa i prethodnih naroda.

Post je, kako je praktičarima u vjeri poznato, neodvojiv od osjećaja bogobojaznosti.

Formula je jasna; postač tokom suzdržavanja od onoga u čemu inače uživa može osvijestiti brojne blagodati i poraditi na svojoj zahvalnosti, čijim porastom raste i bogobojaznost.

Uz post, tokom ovih dana jačanju veze sa Gospodarom doprinosi i učenje tekbiri tešrika, što je vadžib od sabaha na Dan Arefata do ikindije četvrtog dana Bajrama.

Podsjećamo na riječi hafiza Ismeta ef. Spahića koji je kroz svoje hutbe ukazivao na svrhovitost ovog vadžiba (tekbira) i sunneta (posta) u životu muslimana.

– Muslimani koji su na hadžu i oni koji tamo nisu, duhovno su povezani tekbiri tešrikom; veličanjem Allaha i odbacivanjem svakog vida širka – isticao je hafiz Spahić.

Učenjem tekbira, kako je navodio, vjernici se prisjećaju svojih prethodnika uz koje se veže praksa žrtvovanja kurbana.

– Muslimani ovo vrijeme posebno oživljavaju tekbirima koji ih podsjećaju na Ibrahima i njegovog sina Ismaila – kazao je hafiz Spahić.

Ovakvi oblici jačanja zahvalnosti i bogobojaznosti, te povezivanja sa poslaničkim uzorima su svojevrsno oživljavanje naše svakodnevnice.

U tom smislu skrećemo pažnju na hadis Muhammeda a.s. kojeg bilježi Taberani u kojem je Pomenuta ova vrijednost.

– Ko oživi noć uoči Kurban-bajrama i noć uoči Ramazanskog bajrama; njegovo srce neće umrijeti na dan kada druga srca budu pomrla – navedeno je u hadisu.

The post Vrijednost posta na Dan Arefata appeared first on Moj džemat.

To žrtvovanje, odnosno prinošenje kurbana, ili,  kako se kod nas popularno kaže: “klanje kurbana”,  je, kako znamo, strožija islamska dužnost (vadžib). Kako se ona vrši, odnosno koji su vjerski propisi, po kojima treba da se vrši, tema je posebnog  priloga koji je ovdje dat. Naša je želja i zadatak, za  ovu priliku, izložiti vjerski značaj i smisao kurbana.Kurban kao vjerska obaveza muslimana ima veliki značaj po Islamu.

Taj značaj sastoji se u onom smislu i značenju i onoj svrsi koju kurban ima i nosi u sebi. Naime, svaka islamska dužnost, obred, ima svoju vanjsku, vidljivu formu, koju mi, vršeći dotičnu dužnost, vidno ispoljavamo, a ima i svoju unutarnju stranu, svoju dušu, a to je onaj smisao i svrha, koju svaka vjerska dužnost ima u sebi, pa tako i prinošenje kurbana. Baš ta nutarnja strana, taj smisao, jest ono najvažnije u vjerskoj dužnosti, u svakoj pobožnosti, o čemu valja misliti, što valja imati na umu i na srcu, kad vršimo svoju vjersku dužnost.

Pa u čemu je smisao i značenje kurbana i šta je njegova svrha u islamu?

Da bismo na to pitanje dali potpuniji odgovor i da bi ga potpunije osvijetlili, moramo o dužnosti kurbana govoriti u vezi drugih dužnosti, svečanosti i vremena, sa kojima je ova dužnost povezana.

Znamo da se prinošenje kurbana vrši u danima Kurban bajrama. Za ove dane vezano je još nekoliko vjerskih dužnosti, a te su, kao što također znamo: hadž, bajram-namaz i tekbiri-tešrik. Znamo i to, šta su i u čemu se, uglavnom, sastoje ove dužnosti. Ima ih vjerovatno, koji jedino ne znaju šta je to “tekbiri-tešrik”. To je tekbir (veličanje Allaha dž.š.), koji se izgovara (uči) za vrijeme bajramskih dana, poslije svakog obavljenog farz namaza, od zore dana uoči Bajrama, (9. dan zul-hidže, dan Arefe), do ikindije četvrtog dana Bajrama. (Riječi toga tekbira su: Allahu ekber Allahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd.)

Sve ljudske zajednice, od najstarijih vremena, imaju svoje vjerske svečanosti i svoje žrtve. Kod raznih naroda i zajednica, te su svečanosti i žrtve veoma različite, po svom porijeklu i po smislu, tj. po onim glavnim idejama, kojima su posvećene. Sve one, prema svojim karakteristikama i prema tome kako ih provode i poimaju njihovi poklonici, ukazuju na kulturni stepen pojedinih naroda i zajednica, kao i na njihove duhovne sklonosti, nade i želje.

Od prirodnih sila i prirodnih svemirskih tjelesa, preko stabala drveća, raznih životinja, ljudskih ličnosti, do svakojakih kipova, idola i čak do satane (šejtana), ljudi su svemu priređivali svečanosti i prinosili žrtve. Danas se u savremenom svijetu, pored svega navedenog, ispoljava kult prirode, atoma i tehnike. To je sve opće poznato.

Islamske vjerske svečanosti i žrtve, nasuprot rečenom, posvećene su velikim mislima, idejama i principima, što je predstavljeno i oličeno u logičnom i čovjeka dostojnom vjerovanju u jedino vječnog, svemoćnog i sveznajućeg Stvoritelja svijeta, koji nije ničemu sličan, niti je šta Njemu slično.

Bog, po islamskom učenju, kao savršenstvo svega uzvišenog, plemenitog i lijepog, traži od vjernika Islama, da u svom životu budu plemeniti i dobri, pa će tako biti mili i bliski Bogu. O tom Kur’an govori na više mjesta:

“Allah voli one, koji se kaju za svoje grijehe i koji se čisto drže.” (Tj. one, koji čiste svoju dušu od svakojakih mana, a svoje tijelo, odijelo, stan i mjesto gdje borave, od nečistoće. (sura el-Bekare, 222.)

“Allah naređuje ljudima pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjeg, a zabranjuje nevaljalštine, prezrene stvari i nasilje.” (sura Nahl, 90.)

Zato mi svoje bajramske pobožnosti, a posebno prinošenje kurbana, posvećujemo ovim velikim idejama, koje su nam lijepo ocrtane i date u Kur’anu, čija je objava upotpunjena i dovršena baš u danima Kurban-bajrama, desete godine po Hidžri (632. n.e.).

Ovaj naš Bajram je, prema tome, Bajram istinite vjere, čiste i plemenite pobožnosti, kulturnog, humanog i moralnog ponašanja, te humanog stvaralaštva, na što sve ukazuju naše bajramske pobožnosti.

Tekbiri-tešrik, koji počinjemo učiti dan uoči Bajrama, predstavlja najavu Bajrama i bajramskih pobožnosti. On dalje znači našu izjavu, da vjerujemo u najvišu istinu, Stvoritelja svijeta Allaha dž.š., i da su naše bajramske svečanosti Njemu posvećene i svim onim uzvišenim idealima i principima, koje nam je On u Kur’anu dao.

Bajram-namazom, što ga klanjamo u ranim jutarnjim satima prvog dana Kurban-bajrama, vršimo prvu i jednu od glavnih bajramskih pobožnosti i tako počinjemo i otvaramo bajramske svečanosti klanjanjem namaza, tj. obraćanjem, u prvom redu Bogu dž.š. i upućivanjem svojih misli i osjećanja Njemu, kao našem Stvoritelju i darovatelju svega dobra što imamo.

Poslije obavljenog bajram-namaza, ispunjeni duševnom smirenošću, dobrom voljom i osjećanjem sreće, kao i željom za trajnom srećom, svojom i svih ljudi, muslimani se vraćaju kući da izvrše još jednu bajramsku svečanost, da prinesu kurban. Tim iskazuju, da su sada sposobni, da se praktičnim djelom, žrtvom, približe Allahu dž.š., vršeći Njegovu zapovijed, kao što su dokazali svoju volju i težnju za to molitvom, tekbirom i namazom.

Prvi uslov za valjanost kurbana i za postizanje njegovog punog značenja je, da se on žrtvuje iskreno i samo u ime Allaha dž.š., iz strahopoštovanja prema Njemu, a sa željom da Mu se približimo i kroz ovu pobožnost, nastojeći da idemo putem, koji nam je On pokazao u Kur’anu. Dok razni narodi, kako smo rekli, prinose svoje žrtve svakojakim idolima, dotle muslimani, prinošenjem kurbana, poništavaju u svojoj sredini sve kultove idolatrije, zablude i mraka, sva lažna božanstva.

To je smisao kur’anskih riječi, kojima se prinošenje kurbana stavlja u dužnost Muhammedu a.s. i njegovim sljedbenicima, a u kojima im Allah dž.š. kaže: “Dali smo ti veliko dobro na oba svijeta, pa klanjaj namaz samo svome Stvoritelju i prinesi kurban samo Njemu! (sura el-Kevser.) Iz ovih kur’anskih riječi razumije se ujedno, da musliman, prinošenjem kurbana, izražava, među ostalim, svoju religioznu odanost samo istinitom Bogu, Stvoritelju svijeta. Tako je kurban, među svim bajramskim pobožnostima, najizrazitiji i najjači iskaz te iskrenosti i odanosti prema Allahu dž.š.

Prinošenjem kurbana, musliman uz to, prema gornjim kur’anskim riječima, treba da izrazi svoju zahvalnost Bogu, za sve dobro što ga ima, u materijalnom i moralnom pogledu, a naročito za blagodat prave vjere Islama, što je ima i što joj pripada.

Kako se dijeljenjem kurbanskog mesa i kurbanske kože ukazuje pažnja prema ljudima u svojoj sredini i briga za njih, to očito kurban ima i svoju humanitarno-socijalnu stranu. Kad uzmemo u obzir, da se može i da se preporučuje dati dio kurbanskog mesa kao dar i znak pažnje i susjedu nemuslimanu, onda vidimo da je jedan smisao i jedno značenje kurbana, i u njegovom korišćenju za zbližavanje ljudi i održavanje dobrosusjedskih odnosa uopće, što je i inače vjerska vrlina i dužnost muslimana, — kao što im je dužnost da čuvaju svoju vjeru i vjerske propise u svim prilikama.

Ako se ova bajramska pažnja i briga usmjeri i iskaže, na primjer, prema polaznicima vjerskih učilišta i vjerske obuke, pa se kurban pokloni i iskoristi u svrhu pomoći i razvijanja njihova rada, kako se to počelo činiti kod nas, onda naše prinošenje kurbana dobiva posebno važan vid i iskaz, onda ono dobiva još, pored svega rečenog, svoju vjersko-prosvjetnu dimenziju, a to znači, da njegov vjerski sadržaj i smisao dobivaju još veću punoću i živost Pored i u nizu naših vjerskih davanja zekata i sadekatul-fitre, koja su već ranije usmjerena u ovu svrhu, kurban također postaje važan doprinos i faktor u održavanju našeg vjerskog prosvjećivanja i vjerskog života.

On posebno ima dvojaku i naročitu vrijednost i značaj u ovom pogledu, jer svojim vjersko-filozofskim smislom i značenjem, predstavlja najjači podstrek i psihološko-moralno osposobljavanje i pripremanje vjernika za rad i žrtvu na uklanjanju svih ljudskih slabosti, u vjerskom, moralnom i kulturnom pogledu, a svojom materijalnom stranom čini i jest neposredan materijalni doprinos toj svrsi. Prema tome, u kurbanu imamo, pored zahvalnosti Bogu na dobrima koje nam je On dao, podstrek i jak, stalan poziv na živu budnost, rad i žrtvu na očuvanju i razvijanju islamskog učenja, plemenitog islamskog života, u sebi i u svojoj islamskoj zajednici, u smislu gore izloženih velikih ideja i dobrih djela.

Ustanova kurbana i njegova pouka u tom pogledu datira još od ranijih učitelja Božije vjere, naročito od Božijeg poslanika Ibrahima a.s., što je i u Islamu navedeno i ozakonjeno kao vlastita ustanova, kojom su zaduženi vjernici Islama. O tom nam kazuje Kur’an i Hadis… “Kad dijete odraste, Ibrahim a.s. reče: Sinčiću moj, stalno mi na snu dolazi, da te žrtvujem, pa razmotri, šta ti o tom misliš! Ovaj na to reče: “Oče moj, čini što ti se zapovijeda, osvjedočićeš se da ću, ako Bog da, biti izdržljiv!” (sura Saffat, 102.)

Dalje je kazano, da je nakon ovakve pune odanosti Bogu dž.š. i iskrene spremnosti oca i sina na žrtvu, došao za ovu priliku otkup i spas — ovan, koji je žrtvovan mjesto djeteta. U navedenoj zgodi ukazuje se na žrtvu i pokornost Bogu starih i mladih vjernika i na dužnost razvijanja i prenošenja takve svijesti na mlade, na što nas kurban podsjeća svakog Bajrama.

“Šta su ovi naši kurbani?” — upitaše jednom Muhammeda alejhisselam. “Pravac (sunnet) vašeg praoca Ibrahima” — reče on. Tim je Alejhisselam upozorio, da naš kurban znači: odanost Bogu i spremnost na trud i žrtve u radu za očuvanje uzvišenih principa i propisa prave Božije vjere Islama, koji uvijek čovjeka vodi najboljim stazama istinske kulture, dobra i napretka.

Kad ovako islamski prilazimo tumačenju i održavanju kurbana, te kad živimo i radimo pod njegovim znakom i u granicama njegova značenja, onda tek možemo reći, da pravilno prinosimo kurban, i onda se možemo nadati, da nam on bude primljen (makbul) kod Boga dž.š. Ko živi i radi daleko od svega što Bajram i kurban znače, on se ne može nadati nagradi od Boga, i kad prinosi kurban. Na to jasno ukazuju Božije riječi u Kur’anu, gdje nam se iznosi slučaj dva sina Ademova, kada su prinijeli kurban: “Kaži im istinitu vijest o dva sina Ademova, kad prinesoše kurban, pa od jednog bi primljen, a od drugog nije primljen …” Primljeno je od onog, koji je iskreno i punom odanošću prinio svoju žrtvu, živio ispravno, u granicama i pod znakom odanosti Bogu, — a nije primljeno od onog, koji je samo formalno prinio kurban, bez iskrene odanosti Bogu, u svom životu i radu. “Bog prima žrtvu od onih, koji su bogobojazni i odani Bogu na čitavom putu svog života.” (sura el-Maide, 27.)

Održavanje i rad Gazi Husrev-begove medrese i Islamskog fakulteta u Sarajevu, oslanja se velikim dijelom na doprinos od kurbana, koje naši muslimani daruju tim zavodima. Kakva velika pouka i simbolika baš u tom za sve radnike i učenike u tim učilištima! To treba da bude znak i praktičan podstrek njihove žive svijesti i neumorne aktivnosti na njihovom duhovnom uzdizanju i osposobljavanju za požrtvovna rad na islamskoj njivi i islamskim poslovima, koje će primiti u amanet na obradu.

Kad oni to svjesno i živo usvoje, svim srcem i dušom, živeći i učeći s tom mišlju i željom, kao svojim idealom, — onda će biti zaslužni i dostojni, da se na njih i njihovu novu zgradu protegnu i prenesu velike riječi i misao Gazi Husrev-bega, koje je on dao uklesati nad ulazom svog starog učilišta Kuršumlije, prije više od četiri stotine godina: “Zborno mjesto dobrih i dom savršenih.” S tim je želio uklesati trajan pečat i duh vrline i nauke u svoje zavode i u dušu njihovih učenika i učitelja. Kako su to veličanstvene misli i želje velikog dobrotvora i graditelja, stavljene na čelo njegova učilišta! Iznevjeriti te njegove misli i želje, bio bi težak grijeh.

Svaki vjernik, koji prinosi kurban, bilo da ga ko­risti za sebe, bilo da ga daje u vjerske svrhe, treba pri tom da misli na vjerske potrebe i obaveze, kako one svoje lične i porodične, tako i cijele islamske zajednice. U prvom redu, on će sagledali samog sebe, u svjetlu kurbanske pobožnosti i njenog značenja, i uskladiti svoj život i svoje držanje u njenom duhu. Ako bi tako svaki pojedinac učinio, bilo bi manje, na primjer, pijančevanja i drugih grijeha na muslimanskim sijelima i međusobnim posjetama, bar u bajramskim danima, danima kurbana, i ne bi se dešavalo, da se na takvim sijelima troši alkohol uz kurbansko meso!

— što se, nažalost, u posljednje vrijeme često dešava kod neupućenih ljudi. Takav loš i neislamski postupak predstavlja posebno težak grijeh sa islamskog stanovišta. Kurban, svojom čistoćom i jednom svojom namjenom, treba da vjerniku bude prepreka, uz ostale vjerske propise, od svakog po Islamu zabranjenog pića i jela, kao što su sve vrste alkoholnih pića, te svinjsko meso i mast.

Isto tako, musliman će u vezi bajrama i kurbana, razmotriti stanje svoje porodice, i posebno svoje djece, u vjerskom pogledu, nastojeći da se eventualne slabosti i propusti otklone i isprave. Najbolju priliku za iskaz i potvrdu svoje brige i svog osjećanja za djecu, roditelj ima u momentu, kad prinosi kurban, kojom prilikom može u svom nijjetu (naumu) odlučiti da prinosi kurban za sebe i za dobro i sreću svoje djece.

Imami i odbornici odbora Islamske zajednice, a naročito njeni viši službenici, morali bi biti primjer pravilnog poimanja i pravilnog održavanja bajramskih pobožnosti, a naročito pobožnosti prinošenja kurbana. Tako ne bi bilo osnova da se govori, kako kod nas ima imama, naročito mlađih, koji uopće ne vrše dužnost prinošenja kurbana, iako imaju materijalnu mogućnost za to. Teško je to i shvatiti, kad su poznate navedene kur’anske riječi o kurbanu, i kad se zna da postoji nadis, u kome se kaže: “Ko ima mogućnost, a neće, bez opravdanog razloga, da zakolje kurban, nek ne dolazi ni na naš bajram-namaz!” Imami i vjerski službenici dužni su, prije drugih vjernika, izvršiti prinošenje kurbana, misleći pri tom na svoju porodicu i na sve svoje džematlije i njihove vjerske prilike.

Ove misli treba da su prisutne naročito pri samom prinošenju kurbana, kad imam može u svom nijjetu (odluci) reći da kolje kurban za se, za svoju porodicu i za sve svoje džematlije, ili, ako je na višem vjerskom položaju, za sve vjernike Islama na svom području, — čemu nalazimo osnova u tradiciji (sunnetu). Takav nijjet i takvo razmišljanje treba da znači (prema hanefijskom mezhebu), da vjerski službenik prinosi svoj kurban za sebe, kao svoju dužnost i obavezu, a ujedno i za dobro i sevab svojih džematlija. Tim on dokazuje, da u svojoj bajramskoj pobožnosti i bajramskim razmišljanjima misli na njih i na svoje obaveze prema njima, u pogledu njihova vjerskog uzdizanja i prosvjećivanja, moleći Boga dž.š. da On pomogne i njemu i njima, kako bi svi svoje vjerske obaveze i dužnosti što potpunije vršili.

Tako nas Bajram uopće, a prinošenje kurbana posebno, podsjeća i poziva, da mislimo na sve naše vjerske dužnosti i potrebe i da radimo na njihovom zadovoljenju, ne ograničavajući se u svom radu samo na jedan dio svojih vjerskih dužnosti, zaboravljajući ili zanemarujući druge, isto tako važne vjerske dužnosti. Konkretno, ako bismo, na primjer, našu vjersku aktivnost ograničili najvećim dijelom, ili samo na akciju prikupljanja kurbana, zekata i sadekatul-fitra, za Medresu i Fakultet a pri tom zapostavili široko vjersko poučavanje i prosvjećivanje muslimanske djece i odraslih muslimana, onda bi tim počinili nedopustivu grešku sa islamskog stanovišta i ogriješili bi se o intencije, smisao i značenje Bajrama i kurbana, i tako bi bili u kontradikciji sami sa sobom i sa akcijom koju vodimo. Pravilno slaviti Bajram i prinositi kurban, znači misliti na sve vjerske potrebe i raditi na njihovom podmirenju.

Ko bi opet prinošenje kurbana sveo samo na dobivanje mesa radi bajramskih gozbi, ne misleći pri tom i na viši smisao kurbana, taj bi počinio promašaj sa svojim kurbanom i ne bi od njeg imao ništa, nego običnu svakidanju mesnu hranu. Na takve kurbane mogle bi se odnositi kur’anske riječi: “Bogu neće stići krv i meso zaklanih kurbana, nego će do Njeg doći vaša bogobojaznost, iskrenost i odanost.” (sure el-Hadždž, 37) Pravilnim prinošenjem kurbana u gore navedenom smislu, prestaje život kurbana, ali ostaje živa i jaka pobožnost vjernika. Ne smije se dozvoliti da pokraj umrlog kurbana, ostane mrtva i pobožnost, kao da je i ona zaklana, a to biva, ako se zanemari sve ono, što smo gore rekli o smislu i svrsi kurbana.

Ne znači to, da se na Bajram ne treba veseliti i gostiti kurbanom. Naprotiv, naše veselje, radost i gozba treba da se manifestuju, vide i prirede u ovim danima, ali u islamskom duhu, kad tražimo da shvatimo pravo značenje bajramskih pobožnosti, i baš za to. Prema jednom hadisu, Alejhisselam je rekao za ove bajramske dane: “Jedite kurbansko meso i pohranite ga na ostavu koliko god možete, ovo su dani jela, gozbe, veselja i sjećanja na Allaha.”

Pravi vjerski smisao kurbana i njegovo puno značenje i svrha, kako smo to gore izložili, najbolje su naznačeni i ocrtani u postupku Muhammeda alejhisselam, njegovom načinu prinošenja kurbana, njegovim razmišljanjima i dovama, koje je pri tom učio. Njegov savremenik i učenik (ashab) Džabir r.a. kazuje nam o tom: “Jednog Bajrama prinio je Božiji poslanik alejhisselam sobom dva ovna u kurban. Kad ih je okrenuo i povalio na zemlju, onda je učio i molio: “Okrećem se i predajem svim svojim bićem Onom, koji je stvorio nebesa i zemlju, nastojeći da budem ispravan vjernik, i ja ne pripadam idolopoklonicima! Moj namaz, moja pobožnost i žrtva, moje življenje i moje umiranje pripadaju i posvećeni su samo Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova. On nema druga. To mi je naređeno i ja sam najodaniji musliman.” (sura En-am, 79, 162—163.) Onda je nastavio moliti svojim riječima: “Bože, ovaj kurban je od Tebe dat, i samo Tebi posvećen i prinesen, Bože, za Muhammeda (nje­govu porodicu) i sve njegove vjernike; u ime Allaha, Allah je najveći.” (bismillahi Allahu ekber) — I s ovim na kraju izgovorenim riječima, priklao je svoje kurbane.

Svako klanje živinčeta i u drugim slučajevima osim kurbana, musliman treba da obavi sa tim riječima (bismillah), što je stroga islamska dužnost.

Pođimo u našim pobožnostima putem Božijeg poslanika i vršimo ih pravilno u punom njihovom značenju i smislu, pa da imadnemo i uberemo obilne vjerske plodove i željeni Božiji sevab!

Kasim Dobrača

(Preuzeto iz knjige “Smisao i značaj kurbana”, Starješinstvo Islamske zajednice  u SRBiH, Sarajevo, 1978, str. 27-38)

The post U susret kurban bajramu – vjerski značaj, svrha i smisao kurbana appeared first on Moj džemat.

Program će učenjem sabah-namaza, zatim sure Jasin, ilahija te učenjem odlomaka iz Kur'ana i vazu-nasihata, koji će održati glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zenica mr. Sumedin ef. Kobilica, početi već u 4.20 sati.

Nakon klanjanja bajram-namaza, koji će se klanjati i u prostoru novoizgrađenog Islamskog centra “Sultan Ahmed“ Zenica u 6.30 sati, u prostorijama Medžlisa IZ  Zenica bit će upriličeno i tradicionalno bajramsko čestitanje.

Istog će dana, u 19 sati će na Trgu Alija Izetbegovića biti održan i Bajramski koncert, na kojem će nastupiti Armin Muzaferija i hfz. Aziz Alili.

Drugog dana Bajrama, u ponedjeljak, 17. juna od 8.00 do 14.00 sati biti realizirana akcija prikupljanja kurbanskih kožica u svim džematima tog muftijstva, a u 16.00 sati će početi i podjela kurbanskog mesa uplatiocima kurbana za medrese prve grupe, a u 18.00 sati i podjela kurbanskog mesa uplatiocima kurbana za medrese druge grupe.

Trećeg dana Bajrama, u utorak, 18. juna bit će upriličena i podjela bajramskih paketića djeci vrtića u PPU ‘’Lastavica’’, u JU ‘’Dom porodica’’ Zenica koja skrbi o djeci bez roditeljskog staranja te djeci iz Udruženju ‘’Dlan’’ Zenica, a planirana je i tradicionalna bajramska posjeta Kazneno-popravnom zavodu.

Zadnjeg dana Bajrama, bit će upriličen i bajramski prijem u novoizgrađenom Islamskom centru ‘’Sultan Ahmed’’ u Zenici, kao i bajramska zabava za djecu na Kamberovića polju “Radost Bajrama”.

(Preporod.info)

The post Centralno obilježavanje Kurban-bajrama Muftiluka zeničkog u Čaršijskoj džamiji appeared first on Moj džemat.

Obraćajući se prisutnim predsjednik Organizacionog odbora manifestacije muftija travnički dr. Ahmed-ef. Adilović ukazao je na značaj Ajvatovice.

– Ajvatovica je značajan segment naše tradicije, kulture i duhovnosti i ona je nastala u našem narodu, stasala, razvijala se i davala svoje plodove, a naš narod je s ponosom preko 500 godina prenosi s generacije na generaciju. Ona je naše kolektivno pamćenje i njome pokazujemo ko su bili naši preci, ko smo mi danas i kakve će biti naše generacije iza nas – kazao je muftija Adilović.

Ajvatovicom pokazujemo da smo stoljećima bili dobar i čestit narod, plemenitog srca i dobre duše, dobronamjerni prema svim ljudima, ali i prema svemu što nas okružuje, jer nas tako naša vjera uči, dodao je muftija.

– Bosna je uvijek bila šarena i lijepa, u njoj je bilo mjesta za sve dobronamjerne ljude, bez obzira koje bili nacije, vjere i kojoj kategoriji pripadali i tako će, ako Bog da, biti i u budućnosti – poručio je, između ostalog, muftija travnički dr. Ahmed-ef. Adilović.

Muftija je ovom prilikom naveo i da će manifestacija obuhvatiti više od 60 raznovrsnih programskih sadržaja, od kojih je najviše kulturnih, njih 29, zatim vjerskih i sportskih po devet, edukativnih osam i humanitarnih šest.

Manifestaciju je proglasio otvorenom i prigodno se obratio potpredsjednik FBiH Refik Lendo. On je skup opisao kao priliku za ujediniti se kada su u pitanju zajednički ciljevi.

– Zajednički cilj u Bosni i Hercegovini je da poštujemo svoju tradiciju, kulturu, te da se sjećamo boraca koji su dali svoje živote, kako u odbrani od agresije, tako i kroz historiju Bosne i Hercegovine – naglasio je Lendo.

Ukazao je na važnost spomena onih koji su vratili Ajvatovicu u kontekstu demokratskih procesa u Bosni i Hercegovini, gdje je posebno istakao ulogu Islamske zajednice.

– Ajvatovica pokazuje kako je Ajvaz-dedo u svoje vrijeme, tražeći vodu, vodio računa da njegovi ljudi žive bolje, brinuo o svojoj zajednici. Time nas se opominje da vodimo računa o našoj zajednici i ljudima tako da ne dlaze iz Bosne i Hercegovine – poručio je Lendo.

Sa ovog mjesta je poručio da Bošnjaci žele živjeti skupa sa drugim narodima u Bosni i Hercegovini, te akcentirao šta treba biti u fokusu međudržavne komunikacije i saradnje.

– Šaljemo poruku prijateljstva našim susjedima u Srbiji i Hrvatskoj, da razgovaramo o zajedničkim projektima, umjesto miješanja u pitanja imovine države i entiteta. Mi ćemo u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine dogovoriti se šta ćemo sa državnom imovinom, a šta treba dati na korištenje entitetima i općinama. Nije dobro da Srbija, pa čak i međunarodna zajednica vode računa o našem unutrašnjem uređenju – zaključio je Lendo.

Ova manifestacija pored vjerskog obilježja ima i kulturno-obrazovni karakter, i primjer je kako se na kvalitetan način mogu uskladiti vjerske i sekularne potrebe stanovništva, i koegzistirati uz puno poštovanje vrijednosti vjere, tradicije i savremenih potreba ljudi.

– Kanton je, između ostalog, prepoznatljiv i po ovoj manifestaciji. Ona ima izuzetan značaj i ona je za Bošnjake ono što je tradicija, identitet, spoznaja, duhovno uzdizanje. Ona nosi poruku Ajvaz dede i može se primijeniti i u današnje vrijeme.

Djelo Ajvaz dede ima svevremensku poruku – kazao je premijer Srednjobosanskog kantona Tahir Lendo.

U realizaciji svečanog programa učestvovali su Saudin-ef. Lužić, Hor Elči Ibrahim-pašine medrese i Vokalno instrumentalni sastav “Forte”.

Centralni događaj ovogodišnje manifestacije bit će održan u nedjelju, 30. juna, kada će nakon dove kod Ajvaz-dedine stijene biti upriličen svečani program na platou Ajvatovice.

Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni i Hercegovini, duboko ukorijenjeno u identitet Bošnjaka. Ona je danas mjesto susreta desetina hiljada muslimana iz BiH, regiona, Evrope i Azije.

(MINA)

The post Prusac: Otvorena vjersko-kulturna manifestacija “514. dani Ajvatovice” appeared first on Moj džemat.

Agencija MINA bajramsku poruku reisul-uleme prenosi u cijelosti:

“Bismillahirrahmanirrahim,

braćo i sestre, danas je 9. dan mjeseca Zul Hidžeta – Dan Arefata, temeljnog propisa hadža.

Po našim tradicijskim izvorima, to je najbolji dan u godini. Predaje nam govore da u tom danu Uzvišeni Allah oprosti najvećem broju ljudi i oslobodi ih džehenemske vatre.

Sutra je, braćo i sestre, Bajram, dan žrtve, kada žrtvujemo naš kurban, dijelimo kurbansko meso rodbini, komšijama i prijateljima, i pronosimo radost. Provedimo ga veselog lica i otvorenog srca, s onima koje volimo, i posjetimo bolesne, siromašne i usamljene, i obradujmo ih nečim lijepim i njima dragim. Neka bajramskom radošću budu obuhvaćeni svi.

S dovom se sjetimo i braće i sestara u Gazi, koje trpe veliku nepravdu i bol, i suočavaju se s nezamislivim patnjama.

Čuvajmo dostojanstvo i svetost Bajrama, i ne činimo ništa što bi moglo narušiti njegov sjaj.

Svim muslimanima i muslimankama u Bosni i Hercegovini čestitam nastupajuće dane Kurban-bajrama. Posebne čestitke upućujem braći i sestrama u našem Sandžaku, Srbiji i Hrvatskoj, Sloveniji, na Kosovu, u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i u bošnjačkoj dijaspori, te svim muslimanima i muslimankama u svijetu.

Bajram šerif mubarek olsun!”

The post Poruka reisul-uleme povodom Kurban-bajrama: Čuvajmo dostojanstvo i svetost Bajrama appeared first on Moj džemat.

Nakon što je, u organizaciji Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini danas na Arefatu održan centralni program za hadžije iz Bosne i Hercegovine, koji na ovom mjestu borave zajedno s milionima hadžija iz cijelog svijeta, proučena je i Arefatska dova.

“Hvala Allahu Gopodaru svjetova koji je Kabu preporodom za ljude učinio, salavat i selam na Poslanika koji nas je obredima hadžskim poučio i svakome ko hadž ispravno obavi nagradu izuzetnu obećao.

On je Allah, nema boga osim Njega, Živi i Vječni. Ne obuzima Ga ni drijemež ni san. Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na zemlji. Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova. On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On želi.

Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavanje njihovo, On je Svevišnji i Milostivi.

Mi se sjećamo Allaha kroz Njegova lijepa imena onako kako nas je On naučio, jer On, Allah je Sveznajući, Svemoćni i Svemilosni Gospodar nebesa i zemlje u kojeg mi vjerujemo i danas jasno i glasno svjedočimo naš iman riječima: Amentu billahi, we melaiketihi, ve kutubihi, we rusulihi, vel-jevmi-lahiri, ve bil-kaderi hajrihi ve šerihi mineallahi te'ala.

Gospodaru naš, mi se Tebe sjećamo s vjerom da ćeš se i Ti sjetiti nas, jer bez tvoje pomoći mi ne možemo naći spas i zato ti se Allahu zahvaljujemo, hvala ti Gospodaru naš na svemu što znamo i što ne znamo od blagodati koje ne možemo izbrojati, jer ih je toliko koliko trenutaka u našem životu, koliko je pokreta u našem prstu, koliko je pogleda u našem oku, koliko je glasova u našem uhu, koliko je dodira u našem mozgu, hvala ti Gospodaru naš na blagodati zdravlja, na blagodati života, na blagodati bogastva, na blagodati radosti, hvala Ti na neizmjernim blagodatima koje nam darivaš.

Hvala ti Gospodaru naš što u ovom odabranom danu i na ovom izuzetnom mjestu Arefatu gdje je upotpunjena Tvoja posljednja riječ čovječanstvu, možemo jezikom svjedočiti i srcem potvrditi našu iskrenu zahvalnost na svim Tvojim blagodatima kojima je obdaren ovaj svijet a posebno na blagodati Kur'ana kojeg si nam objavio preko meleka Džibrila našem poslaniku Muhamedu a.s., da nam bude svjetlo koje će razgoniti tamu, otkloniti zabludu i nadvladati zlo, donijeti dobro čovječanstvu.

Gospodaru naš, činimo Ti ovu dovu jer znamo da nas Ti čuješ i da nam se na našu dovu odazivaš.

Gospodaru, Ti si blag i milostiv i Ti voliš blagost i milost pa nam zato oprosti.

Gospodaru, neka si ti slavljen nema boga osim Tebe, neka si slavljen, mi smo ovisni o tebi i zato molimo Tvoju milost, molimo Te ne ostavljaj nas same ni trenutka, Gospodaru popravi naše stanje.

Allahu naš, daruj nas rahmetom koji će povesti nas pravim putem, zbližiti nas i osnažiti, među nama ljubav ojačati i stanje u vjeri našoj popraviti.

Daruj nas rahmetom koji će čuvati odsutnog i podići ovdje prisutnog, rahmetom koji će nas od harama udaljiti, lica nurom ukrasiti, na dobro nas podstaći i od svakog belaja sačuvati.

Allahu naš obdari nas iskrenom vjerom, snažnim uvjerenjem i podari nam milost s kojom ćemo postići čast Tvoje pomoći na oba svijeta. Allahu naš, molimo Te za dobitak u Tvome određenju, za mjesto među šehidima na drugome svijetu, za sretan život na ovome svijetu, za pobjedu nad dušmanima ma ko oni bili.

Gospodaru naš, mi evo izlažemo našu potrebu iako smo svjesni svojih slabosti, ali čvrsto vjerujemo u Tvoju milost, jer Ti određuješ nama svaku mjeru, Ti liječiš svaku našu bolest i kao što si dva mora rastavio nas od džehenema rastavi, od prokletnika udalji i sačuvaj nas od šejtana koji nas neprekidno sa svih strana vreba. Allahu naš, učini nas od onih koji su na pravome putu i koji drugima pokazuju put pravi, a nemoj nas učiniti od onih koji su na stranputici i koji druge na grijeh navraćaju.

Gospodaru naš unesi svjetlo u srca naša, nurom osvijetli kabure naše, daj nam nur u ušima našim da bolje čujemo i u očima da bolje vidimo i u srcima da bolje razumijemo, daj nam svjetlo Allahu naš, ispred nas i iza nas i s desna i s lijeva i daj nam snage da ponosno i dostojanstveno zemljom hodimo ne plašeći se nikoga osim Tebe.

Gospodaru naš, Ti daješ da iz sjemena nikne plod, ljudima si objavio Tevrat, Zebur Indžil i Kur'an, mi Ti se utječemo od svakog zla. Ti si Prvi jer prije Tebe nije ništa i nikoga bilo, Ti si posljednji jer poslije Tebe ništa i nikoga neće biti, Ti si Onaj kojeg se ne vidi ali bez Tebe niko i ništa ne može biti, mi Te molimo pomozi nas u svakome hajru i korake nam na putu istine učvrsti. Gospodaru naš molimo te za trajni spas od grijeha, za neizmjernu milost, za nepresušnu snagu, za dunjalučku sreću i ahiretski spas.

Gospodaru naš, molimo te budi s nama  a ne protiv nas i sretno okončaj kraj našeg dunjalučkog života, Gospodaru naš učvrsti nas na pravome putu, pomozi nam da se grijehu suprotstavimo zbog kojeg bi smo se na Sudnejm danu kajali, olakšaj nam dunjalučke terete, oslobodi nas i udalji od zla zlih ljudi. Molimo Te da milošću svojom udaljiš naše očeve i majke naše i našu braću i sestre od vatre, o Milostivi, o Sveznajući i Svemoćni.

Gospodaru naš, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivih, Ti si Allah, drugog boga osim Tebe nema, sva slava i hvala Tebi pripada, neka je slavat i selam na poslanika Muhameda a.s., njegovu porodicu, ashabe i neka je naša zadnja dova hvala Allahu Gopodaru svih svjetova.

Molimo Te ukabuli i u sevap upiši naše dove, umre i hadževe. Molimo Te primi od nas za one za koje smo bili bedeli. Molimo Te smiluj se i oprosti grijehe svima koji su nas zamolili da dovimo za njih u ovom velikom danu i na ovom časnom mjestu. Ti najbolje znaš njihove želje i potrebe. Molimo Te našoj domovini i zavičaju podari mir i sigurnost. Smiluj se muslimanima u Palestini, a posebno djeci u Gazi, amin.”

Boravak na Arefatu je obaveza svakog hadžije, sastavni dio obreda hadža, te se sve hadžije dan uoči Kurban-bajrama, okupe na ovom mjestu.

Hadžije sada idu autobusima prema Muzdelifi, odakle će oko ponoći pješačiti do džemreta i baciti prvih sedam, od ukupno 49 kamenčića.

Očekuje se da će ovaj dio obreda biti završen do sabaha, nakon čega će hadžije otići u hotel, ošišati se i skinuti ihrame.

(MINA)

The post Proučena Arefatska dova za bosanskohercegovačke hadžije appeared first on Moj džemat.

Žene iz porodice Sharrab iz Khran Younisa pripremaju bajramske kolače među ruševinama svog doma uništenog u izraelskim napadima.

Na taj način pokušavaju zaboraviti negativne posljedice rata i oživjeti palestinsku tradiciju tokom praznika.

Kolače peku u improviziranoj peći, a potom ih dijele ostalim Palestincima kako bi bar malo osjetili dolazak Bajrama.

Kurban-bajram počinje u nedjelju i traje četiri dana.

The post Palestinke uprkos ratu pečenjem kolača pokušavaju održati bajramsku tradiciju appeared first on Moj džemat.

Po prvi put nakon dvije i po decenije hadžije će svoje ihrame obući u Sarajevu, jer se prvo putuje u Mekku, a nakon obavljenih hadžskih obreda onda i u Medinu, odakle je planiran povratak za domovinu.

Rukovodilac Ureda za hadž i umru Islamske zajednice u BiH Dževad-ef. Hadžić u razgovoru za Agenciju MINA pojasnio je ove promjene u organizaciji hadžskog putovanja.

– Bez obzira na izazove koje nosi ova promjena, ocijenili smo da su benefiti znatno veći. Ranije su hadžije prije samog hadža boravile oko 15 dana u Medini i Mekki, kada na relativno malim područjima borave hadžije iz cijelog svijeta, donoseći sa sobom različite viruse, što je, uz promjenu klime i konzumiranje hladnih napitaka dovodilo do toga da se puno hadžija razboli i prije samog hadža. Ovako ćemo taj period skratiti i hadžije će, nadamo se, u puno boljem zdravlju obaviti hadž, čime će i sam doživljaj ovog obreda biti intezivniji i ljepši – kazao je efendija Hadžić.

U ovom kontekstu podsjetio je na činjenicu da je tokom prošle godine evidentirano 3300 liječničkih intervencija.

– Kada se hadžija razboli on i ne doživi hadž u potpunosti, niti uživa u svemu tome, jer se ne može dovoljno posvetiti obredima. Ako bi se poslije toga razboljeli, onda im je to lakše prebroditi nakon obreda – kazao je Hadžić.

Drugi razlog je sama dužina trajanja hadža. U slučaju dolaska prvo u Medinu, a potom u Mekku, hadž se oduži i traje više od 25 dana.

– A ljudi su zaposleni, čekaju ih obaveze. Ovakvim načinom smo smanjili vrijeme boravka na maksimalno 19 dana – istakao je Hadžić dva glavna razloga.

Međutim, spomenuta promjena je donijela i druge organizacijske izazove, a riječ je o oblačenju ihrama.

Prema ranijem planu, ihrami su se oblačili na putu iz Medine prema Mekki, što je bila lakša opcija.

– Prema ovom novom planu, nakon konsultacija s ulemom, procijenili smo da je najbolje da se ihrami obuku u Sarajevu. S obzirom na to da je Džamija kralja Fahda zadnjih godina postala tradicionalno mjesto odakle se ispraćaju hadžije, rukovodstvo ovog centra iskazalo je spremnost na saradnju te su postavili veliki šator ispred džamije gdje će u improvizovanim kabinama hadžije moći obući ihrame. Oni koji žive u Sarajevu i okolini moći će to uraditi i kod kuće – kazao je efendija Hadžić.

Hadžije će se okupiti na sabah-namazu u Fahdovoj džamiji, obratit će im se i reisul-ulema Husein-ef. Kavazović, bit će proučena dova, a nakon oblačenja ihrama slijedi odlazak na Međunarodni aerodrom Sarajevo. Da bi se izbjegla gužva na aerodromu, hadžije će biti ispraćene upravo ispred Fahdove džamije.

Za prevoz hadžija angažirana je saudijska kompanija Flynas.

Hadžić ističe da avionski prijevoz, ustvari, predstavlja jedan od najznačajnijih organizacijskih izazova.

– Do sad su uvijek bili problem avioni. Kvalitetnije kompanije su bile ili zauzete ili preskupe, što utječe na cijenu hadža, pa smo bili prisiljeni tražiti aviokompanije koje iznajmljuju avione ili manje kompanije kao što je to bilo prošle godine. Pretprošle godine smo putovali Turkish Airlinesom što je bila iznimka, s obzirom na manji broj hadžija. Prošle godine smo imali velikih problema – podsjetio je Hadžić.

Naveo je kako je pri odlasku bilo sve uredu, ali da se u povratku kasnilo i do sedam dana.

– Ljudi su bili i nervozni zbog toga. Veoma je važno što smo odabrali kvalitetnu aviokompaniju za naše uslove. Pouzdana je i saudijska je, što je veoma važno, jer oni mogu lakše dobiti slotove za razliku od drugih, manjih kompanija. Slotove su dobili na vrijeme i u odlasku i u povratku. To je kompanija koja ima svoje avione i redovne letove Džedda – Sarajevo i Rijad–Sarajevo. Nisu ni mnogo skuplji i pokušat ćemo s njima potpisati i dugoročni ugovor kako bismo riješili dosadašnje probleme – kazao je Hadžić.

U četvrtak će poletjeti samo jedan avion, a planirano je da do 12. juna sa po dva leta dnevno budu prevezene ostale hadžije. Posljednji let planiran je za 12. juni u 21.20 sati.

(MINA)

The post Ponovo poslije 25 godina: Buduće hadžije domovinu napuštaju u ihramima appeared first on Moj džemat.

Prema djelu Sejfudina Kemure “Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobi”, ovu džamiju je 1524. godine, kao i česmu na ulici sagradio Terzibaša hadži Alija.

Riječ je o maloj džamiji sa drvenom munarom i deset prozora, a prema riječima učesnika ovog programa, njenih 500 godina je isto toliko godina izgovaranja šehadeta na ovom prostoru.

– Ovo je svečan trenutak, prije svega za vas kao džematlije ove džamije. Obavezuje nas 500 godina tradicije, trebamo čuvati, te iznova afirmirati ovo što imamo. Uz to, ima nešto što kao narod moramo popravljati. Zamislite da imamo barem 200 godina zapisanih iz ove džamije. Šta bismo na osnovu toga mogli znati i kako bismo bili čvrsti? Kad nismo sposobni sebe spoznati, nismo sposobni o sebi ni govoriti. U tom smislu bi bilo dobro kada bi džamije imale svoje ljetopise – rekao je muftija sarajevski prof. dr. Nedžad Grabus.

Glavni imam MIZ Sarajevo dr. Abdulgafar Velić je ovaj skup opisao kao lijep mubarek kojim se obilježava kontinuitet čiste vjere i tradicije.

– U Sarajevu danas imamo 216 džamija, a gotovo trećina se nalazi na području općine Stari Grad, gdje je njih 67. Od tog broja, njih 60 je iz vremena Osmanskog perioda, kada ih je bilo još i više, pa ih je dosta stradalo u požarima. Zabilježeno je da je i ova džamija jednom zapaljena, pa su je džematlije ponovo podigle – podsjetio je glavni imam.

U okviru programa su nastupili i hafizi Omer Zulić, Hamza Lavić i Selim Hoši.

(Preporod.info)

The post Sarajevo: Obilježena 500. godišnjica Terzibašine džamije appeared first on Moj džemat.